Drašković: Zdravku Krivokapiću bi bilo bolje da se prisjeti svojih pohvala Andriji Mandiću i koliko mu je bio neizmjerno zahvalan

Piše: Petar Drašković, funkcioner DF-a

Zdravko Krivokapić, prosto, nema granica u širenju laži i bezočnog ponašanja. Umjesto da pokaže zahvalnost za nečiju dobru volju u pravcu njegovog katapultiranja na javno nebo, on pljuje na one koji su ga u političkom smislu stvorili.

Morao bi se prisjetiti svojih pohvala Andriji Mandiću, za koga je govorio da mu je za sve neizmjerno zahvalan. Kako ne bi bio, kada mu je Andrija ustupio svoje mjesto na poslaničkoj listi, na molbu ljudi iz naše Crkve, a kod rektorke Univerziteta Crne Gore, Radmile Vojvodić, gdje je obitavao, mogao je jedino da šeta neku njenu novu torbu. Za razliku od Andrije, ona mnogo nije držala do SPC, ali jeste Zdravko do nje.

Dok je zbog drugara iz Ure i Demokrata izdao Demokratski front, i zbog kojih je žrtvovao vladu stabilne parlamentarne većine, usput vrijeđajući one koji su ga uveli u politiku, pristojno obukli i pred kamere postavili, na kraju bijednog ponašanja, pokušava još držati slovo drugima.

Toliko se raspojasao, da na engleskoj katedri govori o moralu u politici, iako je klasični primjer nemoralnog čovjeka. Ako on može držati lekcije o moralu, onda i Milo Đukanović može održati jedno predavanje o borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Čak je svoje zadnje žvrljotine iz rastakajućeg kabineta poslao i medijima Brana Mićunovića, sve do zadnjeg belvederskog utočišta, Gradske televizije. Takav napad na nekoga, kao što je on kidisao na svog političkog oca, Andriju Mandića, nije viđen u medijskoj istoriji Crne Gore.

Napomene radi, pošto sam učesnik i svjedok svakog detalja izborne kampanje 2020. godine, mnogo poznatiji od njega je bio dr Ratko Mitrović, ministar u tehničkom mandatu. Čitava kampanja koalicije „Za budućnost Crne Gore“ je prošla u upoznavanju članova DF sa anonimnim profesorom koji nosi ime Zdravko Krivokapić. Ljudi su ga miješali sa vozačem autobusa Merdovićem, kome su se obraćali „gospodine Krivokapiću“, a on se branio da to nije, ali se ipak istrajalo do velike pobjede.

Sve su prilike da mlađi članovi Krivokapićeve ekipe, pišući mu saopštenja, namjerno isturaju Zdravka u prvi red, kako bi ga izložili rafalima istine iz njegove prošlosti i tako preuzeli glavnu ulogu iz drugog plana. Prema tome, bolje mu je da prestane sa ovim blamiranjem. Neka pokaže minimum dostojanstva i civilizovano ode u zasluženu penziju.