Ima li kraja: Pozicije partija većine čvrsto utemeljene, da li ima prostora dogovoru?

Jučerašnjom najavom Demokratskog fronta da kreće u, kako su naslovili, „blokadu protiv izdaje“ drastično se mijenja politička situacija u Crnoj Gori. Naime, dvije najveće političke strukture aktuelne vladajuće većine naći će se zajedno na protestima, a sve u cilju da se ne bi prekrojila izborna volja građana.

Primat na javnoj sceni ima pritisak ka URI i SNP-u, koje su potpisnice memoranduma o saradnji sa partijama nacionalnih manjina u Crnoj Gori. Interesantno je što se ne protestuje zbog memoranduma, jer i Demokratska Crna Gora i Demokratski front bi najradije željeli da manjine uđu u parlamentarnu većinu i izvršnu vlast. Problematika je u tome što bi se ovakva kombinatorika pravila uz podršku Demokratske partije socijalista.

Kakav vid pritiska pravi DF?

 

Jedan od lidera Demokratskog fronta Andrija Mandić kazao je da se oni na svojim blokadama neće koristiti nekim krupnim riječima koje su se mogle čuti prethodnih dana.

„Mi želimo da parlamentarna većina i stranke nacionalnih manjina formiraju vlast.“ kazao je on.

Ova poruka pokazuje političku širinu koju nismo imali prilike da vidimo ovih dana, ali i kreira vid pritiska na drugačiji koji se znatno razlikuje od protesta druge najveće političke strukture aktuelne većine – Demokratske Crne Gore. Sudeći po mišljenju javnosti, koreografija koja se mogla čuti na protestima Demokrata evidentno ne odgovara stranačkoj i glasačkoj strukturi koju ima Demokratski front, koji dominantno glasa srpski narod u Crnoj Gori.

 

Demokratski front je na najave o formiranju manjinske vlade ćutao i nije želio da učestvuje u „političkim prepucavanjima“ između dva konstituenta parlamentarne većine, već je konstantno pozivao na dogovor unutar većine sa integracijom manjinu kako u tu većinu tako i u izvršnu vlast.

Dakle, glavna poruka DF-a sa ovih protesta je da neće dozovoliti prekrajanje izborne volje građana formiranjem vlade sa Demokratskom partijom socijalista, već novu vladu formirati  isključivo u okviru parlamentarne većine.

Pozicija Demokrata

 

Demokratska Crna Gora Alekse Bečića poslednjih nedjelja organizuje proteste širom Crne Gore, a glavne poruke koje su se mogle čuti sa ovih protesta jesu da neće prihvatiti izdaju izborne volje građana, primarno aludirajući na URU koja je inicijator modela manjinske vlade, ali i pritisak ka SNP-u za koji se još uvijek ne zna hoće li ući u manjinsku vladu ili ne.

Na dosadašnjim protestima su se čule političke poruke Demokratske Crne Gore kako od URE samo traže da se obavežu da neće koalirati sa Demokratskom partijom socijalista.

Interesantno je takođe što su poslanici iz drugih klubova izašli da podrže njihove kolege na njihovim protestima, pa je interesantno vidjeti da li će i oni uzvratiti podršku svojim kolegama koji će blokirati Crnu Goru.

Suštinski, trenutno dvije najveće političke grupacije aktuelne većine imaju slične političke ciljeve, a to je da spriječe, kako navode, izdaju izborne volje građana. Demokratska Crna Gora ide dalje u svojim zahtjevima i zahtijeva da se odmah ide na izbore, ali je predsjednik Nove srpske demokratije Andrija Mandić na juče održanoj press konferenciji izričito kazao da niti će vlada Zdravka Krivokapića u tehničkom mandatu, niti manjinska vlada Dritana Abazovića biti ta koja će organizovati vanredne parlamentarne izbore.

Kako dalje?

 

Jedini model izlaska iz ove krize vlasti jeste dogovor unutar parlamentarne većine o novoj vladi. To je fakat. Ta vlada može biti različitih modela, ali primat u ovom trenutku zauzima tzv. tehnička vlada koja bit potencijalno riješila ključna pitanja u Crnoj Gori što vlada Zdravka Krivokapića nije uradila.

Sve u ovom trenutku zavisi od svih političkih aktera aktuelne većine, da prije svega sjednu za isti sto, i dogovore model po kom se može izaći iz aktuelne političke krize.

Nedolaskom na zakazane sastanke, i svodeći se na to da jedina komunikacija bude preko partijskih saopštenja koja se plasiraju medijima definitivno nisu put za izlazak iz krize.

Ukoliko niko ne želi, ne da se dogovara, nego ni da ne dođe na sjednicu, to predstavlja jasan znak nastavljanja statusa quo. Evidentno je da čak ni novi izbori ne bi doveli do izlaska iz političke krize već da bi se desila blago prelivanje biračkog tijela iz jedne koalicije u drugu. Imavši to u vidu, kad bi se i sproveli izbori i prebrojali glasovi, opet ne bi postojao modalitet po kom bi svi mogli da se dogovore, sudeći po aktuelnoj stiuaciji.

Zato imperativ mora biti na dogovoru parlamentarne većine kojim bi se formirala nova vlada, tehnička ili manjinska ali u okviru parlamentarne većine, a koja bi bila ojačana partijama koje su autentični predstavnici manjinskih naroda. Ta vlada bi morala da ispuni ključne zahtjeve naroda Crne Gore a to su sprovođenje popisa, potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC, obezbjeđivanje državljanstva za one koji na isto imaju pravo, čišćenje biračkog spiska, izglasavanje izbornog zakondoavstva… To mora biti preduslov svim vanrednim parlamentarnim izborima.

U ovom trenutku, koliko god kritična situacija bila, i dalje postoji prostor za dogovor unutar parlamentarne većine. Potrebno je samo pronaći jedno ime za mandatara koji bi sebi obezbijedio podršku parlamentarne većine, odnosno onoga koga bi svi podržali