Manjinska vlada, protesti, pregovori, politička prepucavanja: Da li građani konačno mogu očekivati rasplet?

Smjena Alekse Bečića sa mjesta predsjednika Skupštine dovela je do produbljivanja jaza između aktuelne parlamentarne većine i produbljivanja podjela u crnogorskom narodu. Sve je započelo smjenom Vlade Zdravka Krivokapića kada je građanski pokret URA Dritana Abazovića koji je i potpredsjednik Vlade otkazao povjerenje Krivokapićevoj vladi, dovevši političku scenu Crne Gore na nivo 31. avgusta, samo bez Zdravka Krivokapića, i vraćajući sve na početne pozicije.

Interesantan je bio odnos aktera aktuelne parlamentarne većine ka svemu ovome. Demokratska Crna Gora Alekse Bečića, Ujedinjena i Prava Crna Gora su bezuslovno stali u odbranu govoreći kako se time prekraja izborna volja građana. Simptomatično je to što su i Demokrate i Ujedinjena kritikovali poteze ove vlade, ali ipak, kada je došlo do momenta da se Vladi klimaju stolice, stali su u njenu odbranu. Interesantan je bio odnos Demokratskog fronta i SNP-a, koji važe za političke strukture koji su kritikovali ovu Vladu, ali ipak nisu glasali za njenu smjenu, već su napustili salu, ne želevši da glasaju sa Demokratskom partijom socijalista za njenu smjenu.

Drugačiji je pak bio odnos kad je u pitanju smjena Alekse Bečića. Sudeći po komentarima koji su se mogli naći na društvenim mrežama, njegova smjena je malo drugačije percipirana u crnogorskoj javnosti, gdje je narod Crne Gore bezuslovno stao u njegovu podršku, što se i moglo vidjeti u crnogorskom Parlamentu kada su narodni predstavnici glasali za ili protiv njegove smjene. Teza koju smo mogli primijetiti je sledeća – ne brani se Bečićeva politika, već profesionalnost!

 

Ipak, i pored toga, poslanici građanskog pokreta URA, a vodeći se zbog bolje pregovaračke pozicije, glasali su za njegovu smjenu, što je evidentno izazvalo dublji jaz među akterima parlamentarne većine.

 

MANJINSKA VLADA I PROTESTI

 

Ukoliko bi Crna Gora bila utopijsko mjesto za život, nakon parlamentarnih izbora održanih 30. avgusta, vlast bi bila formirana isključivo po modelu poštovanja izborne volje građana i pobjednici izbora iz tri koalicije bi bili ti koji bi vršili izvršnu vlast. Međutim, odnosi između nosioca liste Za budućnost Crne Gore i njenih konstituenata, naročito nakon potpisivanja nepotrebnog sporazuma 3 koalicije. Ne moramo ni govoriti kako su dalje ti odnosi zahladnjivali, hronologija događaja je poznata crnogorskoj javnosti. Ipak, motiv za smjenu Vlade Crne Gore je ipak pronašla URA a kao glavni razlog je naveden – nepoštovanje Parlamenta od strane izvršne vlasti. URA je, kako je već poznato krenula korak dalje i smijenila i predsjednika Skupštine. Dakle, šta su dalji koraci?

Dritan Abazović, lider URE je svim parlamentarnim strankama ponudio model manjinske Vlade, čak i DPS-u, gdje će, po svim prognozama, izvršnu vlast činiti potpisnici memoranduma, odnosno SNP, URA i partije manjinskih naroda. Ovim činom, Abazović je kazao da želi da dođe do konačnog pomirenja u Crnoj Gori jer bi time sve nacije koje postoje u Crnoj Gori činile izvršnu vlast.

Problem Abazovićevom planu, međutim, predstavljaju Demokrate koji insistiraju na novim izborima, jer ne žele da prihvate nikakvu saradnju sa Demokratskom partijom socijalista, što je i više nego opravdano, jer su sve 3 koalicije glasove osvojile na konto obećanja da nikada neće ići u koaliciju sa DPS-om. Priključile su im se i Prava Crna Gora Marka Milačića i Ujedinjena Crna Gora Gorana Danilovića.

Demokratski front je ona politička struja koja je u svom ovom procesu imala najinteresantniju poziciju. Iako se očekivalo da će oni sprovoditi radikalne političke poteze nad planom Dritana Abazovića, oni su ipak uvjerili crnogorsku javnost i da mogu biti pomiritelji u ovom političkom ratu. Naravno, išli su do te mjere da dovoljno priprijete da će „njihov odgovor pamtiti do kraja života“ ukoliko se formira vlast sa DPSom a opet konstatovali da žele dogovor unutar parlamentarne većine. Veliki broj aktivista, naročito građanske profilacije su pozdravili uzdržanost Demokratskog fronta kao onih koji pokušavaju da stabilizuju crnogorsku javnost, i da su oni koji žele da se postigne dogovor unutar većine.

 

Ipak, poslanici DF-a su i podržali proteste Demokrata uz želju da se Vlada formira u okviru aktuelne parlamentarne većine, a takođe pokazali i da su spremni za razgovor i za spuštanje tenzija, što su i saopštili na današnjem pressu. Ipak, dobra volja nije dovoljna za pronalazak rješenja za aktuelnu situaciju, već samo predstavlja PREDUSLOV za sva rješenja aktuelne političke krize.

 

ŠTA DALJE?

 

Crnogorskoj javnosti je poznato da svaka jednostranost pri pregovorima i dogovorima nije prihvatljiva. Sjetimo se samo DPSovog insistiranja za Zakon o slobodi vjerorispovjesti, i sjetimo se kako su prošli kad su to jednostrano i radili.

Svaka tvrdoglavost, naročito u ovom političkom momentu nije poželjna. Niti insistiranje na tome da je URA tas na vagi, niti insistiranje na protestima za nove izbore sa ovakvim izbornim zakonodavstvom, jer sve ovo potencijalno može izazvati sukobe ostrašćenih pojedinaca. Ono što je ključno u cjelokupnoj ovoj situaciji jeste upravo dogovor unutar parlamentarne većine, koji Abazović i jeste inicirao i ne dopustiti da DPS, makar i sa onakvom podrškom gdje neće učestvovati u vršenju vlast, dobije na značaju kao partija koja se potpuno osipa i raspada iznutra.

Iznad svih partijskih interesa, bilo ono pozivanje na formiranje manjinske vlade ili insistiranje na izborima, jeste očuvanje izborne volje građana od 30. avgusta. Građani su primarno glasali za odbranu svetinja, to je svima jasno, ali su glasali i za diskontinuitet sa Demokratskom partijom socijalista i procesuiranje kriminalaca, dodjelu državljanstava obespravljenim građanima, popis stanovništva, potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, lustraciju, Zakon o porijeklu imovine, a koje se tiču vrađanja pravde obespravljenim građanima.

Ono što je građanima u interesu jeste sprovođenje gorenavedenih stvari i konačno sticanje uslova za prve fer i slobodne izbore gdje će se partije takmičiti primarno po kvalitetu njihovog programa, a ne da strahuju od povratka Demokratske partije socijalista.

Dakle, ne smijemo dopustiti da se lični animoziteti partija konstituenata prodube, već se mora naći kompromis u cilju zadovoljavanja izborne volje. Ukoliko je jedina prihvatljiva opcija manjinska Vlada, onda bi idealna pozicija bila ne dozvoliti URI da „ode sa DPSom“ već formirati Vladu, pa bila ona i manjinska, u okviru parlamentarne većine.

To je narodu Crne Gore jedino prihvatljivo.