Božićna poslanica episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija: Na ovaj svijetli i Sveti dan Bog nas poziva da budemo porodica i roditelji Njegovom djetetu!

Episkop budimljansko-nikšićki Metodije uputio je povodom Božića svim pravoslavnim vjernicima božićnu poslanicu.

 

„Ovo je Dan kada se na zemlji rodi Bog i kada nam dođe Bog kao dijete među nas, dođe nam Sin čovječiji i Sin Božiji, Jedan i Jedinstveni Bogočovjek Hristos, pokazujući nam se i dokazujući nam se Predvječna Premudrost Božija i vozglašavajući djelo neopisive i nesagledive Ljubavi svemoćnog Tvorca i Umjetnika cjelokupne tvorevine. „Veliki Savjet Boga i Oca jeste ona ćutljiva i skrivena tajna Domostroja spasenja, koju je otkrio Jedinorodni Sin ispunivši je Ovaploćenjem, i tako je Sâm On postao Anđeo-Vjesnik Velikog i predvječnog Savjeta Boga Oca“ (Sv. Maksim Ispovjednik).

„Onaj Koji je od vječnosti Sušti (=Postojeći), sada očovječenjem postaje Bespočetni, sada započinje, Bestjelesni se ovaploćuje, Logos Riječ se otjelovljuje“, veli Sveti Grigorije Bogoslov i pronosi Sveti Damaskin u Božićnim pjesmama naše Crkve. Darujući nam Sina svoga Jedinorodnog da Svojim dobrovoljnim i spasonosnim Očovječenjem postane čovjek radi spasenja čovjeka i sve Svoje tvorevine je istinsko Jevanđelje, Vječno je Jevanđelje (Otkr.14,6) – Vječna Blagovijest Božija o čovjeku, za čovjeka, i unutar čovjeka i čovječanstva koje je srce svecijele tvorevine.

Sazdan od Svoje dvije prirode i vječno u njima ostajući, Dijete ljubavi Boga prema čovjeku, istiniti Bog i istiniti čovjek, poslan bi od Oca i dođe na zemlju među nas kao dijete bez doma i sigurnosti, i svega onoga što mi najviše ištemo od Boga. I Bog Svemogući sada pred ljudima više nije samo Otac, već je i Dijete. Jer, Premudrost Božija u neizmernoj ljubavi svojoj prema nama poziva nas kroz Sina svog tek rođenog koji leži u jaslama, na novi korak i novi sadržaj – na nove nas. Poziva nas na sazrijevanje i preuzimanje odgovornosti, na preumljenje i novi početak, nježno nas priziva i budi iz infantilnosti onih koji pasivno i u zaboravu automatizma i okorjelosti sjede i tavore u ulozi djece i samo traže i mole i čekaju pomoć i zaštitu od Oca.

Danas nam je Bog došao kao dijete Kome kao djetetu treba naša briga i staranje i Otac od nas ište novi odnos prema NJemu i NJegovom nejakom Sinu. Došlo je među nas Božije Dijete, nezaštićeno, bespomoćno, ranjivo i nemoćno da bez naše ljubavi i blizine preživi. Iako znamo da je to dijete i dalje Bog Stvoritelj svega svijeta koji može sve, i da su u svakom događaju i tajni Oca našeg ljubav i djelanje uvijek usmjerene ka nama i radi nas – ipak je pred nama danas dijete – Dijete Onog Koji nam je dao i daje nam sve. I Koji nas sad nježno, koliko su nježna dječija bića, poziva i pruža nam dječiju ručicu da je prihvatimo i uđemo u dijalog i novi odnos LJubavi sa Ocem.

Poklonimo se zato roditeljskoj ljubavi jer su slika Božije ljubavi, poklonimo se prizivu na taj savršeni odnos koji nam je preko Sina svoga ponudio Otac Nebeski, put i dar sticanja ljubavi ljubeći Onoga Koji je bez grijeha, Koji je savršen u ljubavi i Koji je umro na Krstu iz ljubavi prema nama grešnima.

Na ovaj svijetli i Sveti dan Bog nas poziva da budemo porodica i roditelji NJegovom djetetu, da (malom) Bogu priđemo kao djetetu, da Ga prigrlimo kao dijete, da Ga njegujemo, podižemo i pitamo kao što se paze tek rođena djeca, da mislimo na NJega kao na svoje dijete, da brinemo o NJemu, da Ga ne napuštamo, zaboravljamo, zanemarujemo, da nikakve planove bez NJega ne pravimo, da stražimo nad NJim i privijamo na grudi, da dišemo s NJim, da Mu pjevamo, da Ga tješimo i grijemo toplinom svoje duše, da Ga čuvamo i zaklonimo od svega zla i da i u njedrima s NJim danas pođemo na Put spasenja i spasavajući NJega da spasimo sebe i preko sebe cio svijet. Jer, oplemenivši se ljubavlju koja je žrtva i davanje, ljubavlju prema drugome čovjeku i prema Bogu, čovjek se odazvao Ocu na Božićni poziv i odnjegovao Boga u sebi, stasavajući na putu uzrastanja i za vječnost se pripremio.

I samo Odnos na čiji nas Početak danas poziva Bog preko Sina svoga u jaslama je jedino što će nam ostati i s čim ćemo pred NJega izići. Neće nam trebati ono što smo sebično od NJega iskali i molili, već samo ono što smo drugome bezuslovno i bezrezervno u ljubavi dali. Sve će sem ljubavi proći, otpasti i u prah i pepeo otići, samo će ovaj odnos koji smo prinijeli na žrtvenik ljubavi ostati s nama do kraja i prenijeti nas u naručje Božije i u krilo Očinske ljubavi da nas Otac naš Nebeski prepozna i primi kao Svoje i djecu Svoju.

Hristovo je rođenje unijelo svjetlost u tamu čovjeka i svijeta. I rođenje svakog djeteta donosi svjetlost i radost u porodicu i u zajednicu u koju dolazi. Vijest o tome nadaleko se čuje, dolaze da daruju dijete, dijeli se radost i ljubav. Cijela porodica diše i živi novom snagom, nadom i obećanjem, i sve se svija oko djeteta koje kao svjetlost ljubavi ispunjava cio dom. Isto tako i još više, dođe danas Dijete-Bog u svijet da se cio svijet svije oko NJega i Svijetlih i nježnih jasala, da probudi i ogrije srca svih nas svojom dobrotom i žrtvom, i da nas otvori za ljubav i pozove cio svijet u Svetu porodicu na trpezu ljubavi, da budemo zajednica i jedni drugima djeca, braća i sestre, majke i očevi, kumovi, svatovi, prijatelji, pastiri i kraljevi.

Odazovimo se danas Bogu Djetetu i priđimo Mu drugačije negoli svih drugih dana, drugih stanja, misli i molitava. Priđimo Mu svi pozvani i odazvani da Ga darujemo ljubavlju, da Mu pružimo ljubav, da Mu otvorimo svoj dom i svoje porodice, da namjestimo jasle duhovne u svom srcu i odnjihamo i podignemo ovo Dijete i Sina i Oca i utemeljimo ga u sebi, u duši, i svom životu kao najbližeg, rođenog, najmlađeg i tek rođenog, a Vječnog.

Ponovimo se i obnovimo se roditeljstvom, bratstvom i prijateljstvom kroz Bogomladenca, osvojimo u sebi i oko sebe nove visine i širine, nove dubine i nove početke, otvorimo i okrenimo novi čisti bijeli list našeg života i radujmo se porodici čiji smo dio i svijetu čiji smo dio i svakom čovjeku kome smo rod najbliži i Bogu koji nas je pozvao u svoju Porodicu i na svoje porijeklo i potencijal ponudivši nam usinovljenjem Put koji vodi u vječni život i zajednicu u ljubavi.

Prigrlimo na njedra ovo Sveto Dijete i ogrijmo Ga toplinom svoje ljudske, očinske i majčinske, ljubavi koja je duhovna i stvaralačka kategorija. I kroz tu i takvu ljubav prema Djetetu vidimo požrtvovano i odano roditeljstvo Josifovo, koje nije krvno, i majčinsko roditeljstvo Marijino duhovnoga začeća. Takve je roditelje odabrao Otac svome Sinu i kroz njih nas je sve pozvao na roditeljstvo prema NJegovom djetetu s namjerom da u sebi oživimo i osvijetlimo pravi smisao ljubavi.

Odnosi koje nosimo u vječnosti ne počivaju nužno na krvnoj vezi, već na ljubavi i samo kroz odnose ljubavi svi smo Jedno. Kroz odnose rastemo i učimo, kroz ljubav prema Istini, LJepoti i Dobroti otkrivamo sebe u Gospodu Koji nas je stvorio.

Sin Božiji postao je Sin čovječiji i kao Dijete je došao da nas sve okupi i poveže i podsjeti na ono što je važno i što je prvo, a to je zajednica. Zato otvorimo svoje duše i srca, raskrilimo svoje ruke i osmjehe, otvorimo svoje domove i dočekajmo danas Dijete Božije i podajmo svoj udio odnosima sloge i jedinstva, uzajamnog razumijevanja i saosjećanja. To je htio Bog od nas kad je došao kao Dijete među nas, kad nam je došao bespomoćan i progonjen – dijete u jaslama, a Bog – htio je zajednicu LJubavi.

To je Blagovijest Svete i čovjekoljubive Trojice, Živonačalne Trojice kao Vječne Zajednice i cjeline, savjeta i saveza sagledivog i nesagledivog, tajnog i otkrivenog, starog i novog, neba i zemlje, Boga i čovjeka – u Bogu Djetetu, vječnom i velikom Blagovoljenju i LJubavi Božijoj prema čovjeku.

Draga djeco, draga braćo i sestre, čestitam vam ovaj svijetli Praznik sa željom da uvijek u srcu i mislima ljubimo Dijete Božije, Sina Kojeg nam darova ljubav Oca našeg Nebeskog. Neka da Bog da se kroz tu svetu i uzajamnu Ljubav svi obnovimo i preporodimo, istinskom vjerom ispunimo i zasijamo blagoslovenom radošću.

MIR BOŽIJI, HRISTOS SE RODI!
VAISTINU SE RODI!“