Uprkos upozorenjima turisti hrle na radioaktivne plaže
Na jugu Brazila se nalazi priobalni grad Guarapari, koji je poznat po plažama s bijelim pijeskom, na koje dolaze brojni turisti uprkos tome što je pijesak radioaktivan. Za sve je “kriv” doktor Silva Melo, koji je 1972. godine tvrdio da će “valjanje” u pijesku blagotvorno djelovati na bolesti poput artritisa i raka.
Guarapari je popularan i među turistima, ali i među domaćim stanovništvom, koje ovdje ulaže u vikendice i kuće na moru. I sve to uprkos činjenici da su plaže tj. pijesak radioaktivni.
Ovo nije neobičan fenomen na brazilskim plažama koje se protežu uz Atlantik sjeverno od Rio de Žaneira, ali one nisu poznate kao ova. Premda mnogi na pojam “radioaktivnog” pomišljaju na katastrofe poput Černobilja, treba podsjetiti da postoje velike nijanse i da nije svaka radijacija rezultat ljudskog djelovanja.
O čemu se onda ovdje zaista radi?
Već krajem 19. vijeka austrijski naučnik Karl Auer je primijetio da pijesak s ovih plaža sadrži monazit, fosfatni mineral koji uključuje radioaktivni uranijum i torijum. Inače su rudnici monazita bili nosioci brazilske industrije prije Drugog svjetskog rata, nakon kojeg rudarstvo preuzimaju Australija i Južna Afrika.
No, da se vratimo iz rudnika na plaže. Pomislili bismo da, s obzirom na radioaktivni pijesak, ovdje nema turista niti kupača. Zapravo je situacija obrnuta, a za sve je “kriv” doktor Silva Melo, koji je 1972. godine podsticao ljude da legnu u pijesak ili da se čak zatrpavaju njim. Tvrdio je kako prirodno zračenje može da djeluje blagotvorno na bolesti poput artritisa i raka.
Nije bilo potrebno mnogo vremena da hiljade turista navali poput vesele djece u pesak. Zaposleni iz Brazilske nuklearne agencije uhvatili su se za glavu i pitali se: zar od svih plaža svijeta?
Kada je plaža postala hit koji se reklamira čak i na brazilskim reklamama, počeli su da mole ljude da ne ostaju dugo na plaži jer gama-zračenje može da prodre u tijelo i da prouzrokuje kancer. Potom su predložili da se pijesak koji ima visoku koncentraciju monazita ukloni, a trošak nastao uklanjanjem bio bi kompenzovan prodajom minerala.
Za sada je sve kao prije: turisti dolaze i valjaju se po pijesku.
Smatra se da su dan ili dva provedeni ovdje relativno bezopasni, ali svaka posjeta je definitivno na sopstvenu odgovornost.