Potomak Crnojevića i kum Mitropolita Amfilohija Mahmut Bušatlija za BORBU (2. dio): Krivokapićevo pozivanje na pokojnog Mitropolita je u službi dnevne politike i nema dodira sa istinom!

To što se premijer Zdravko Krivokapić prikazuje kao čovjek od povjerenja blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija može se smatrati dnevnom politikom, a sa istinom nema dodirnih tačaka, izjavio je u intervjuu BORBI potomak Crnojevića i Mahmut paše Bušatlije i kum pokojnog Mitropolita Amfilohija Mahmut Bušatlija odnosno Stanko Crnojević.

Kao čovjek koji je poslednjih 10-ak bio vrlo blizak Mitropolitu Amfilohiju koji ga je na Sretenje 2014. godine krstio u crkvici na Ćipuru. Kako ističe Bušatlija, u tom periodu više je vremena provodio u sjedištu Mitropolije na Cetinju sa čovjekom za kojeg smatra da je duhovno preporodio Crnu Goru u poslednjih 30 godina, nego u svom domu u Beogradu.

Kako kaže, za svo to vrijeme u Mitropoliji nikada nije vidio aktuelnog premijera u blizini blaženopočivšeg Mitropolita.

-Ja sam bio vrlo vrlo blizak sa Mitroplitom Amfilohijem i mnogo vremena sam provodio sa njim. Zadnjih 10-ak godina sam više bio u Crnoj Gori, nego u svom domu u Beogradu. Kada sam bio u Crnoj Gori stanovao sam kod njega u Mitropoliji  i provodio vrijeme sa njim što bi se reklo dan-noć. Znali smo noćima da ostajemo do kasno uveče u Mitropoliji i da pričamo.  Nisam nikada vidio predsjednika Vlade Zdravka Krivopkapića kod Mitropolita. Sa Krivokapićem sam se upoznao nedavno na ustoličenju novog episkopa budumljansko-nikšićkog Metodija u Beranama. Posle ručka sam došao do njega i predstavio mu se, a on je odgovorio da me poznaje jer je moja supruga njegova rođaka- kazao je Bušatlija.

Mitropolit Amfilohije nije određivao koga će Crkva postaviti za nosioca liste „Za budućnost Crne Gore“

Bušatlija se osvrnuo na tvrdnje premijera Krivokapića da ga je Mitropolit Amfilohije molio da vodi koaliciju „Za budućnost Crne Gore“ i kasnije Vladu Crne Gore. Kako je naglasio Bušatlija, Mitropolit nikoga pojedinačno nije podržao uoči prošlogodišnjih izbora već je insistirao na objedinjavanju i zajedničkom nastupu velike opozicione liste, što se na kraju i dogodilo.

-Prošle godine sam bio pet, šest mjeseci u kontinuitetu u Crnoj Gori i ispratio iz Mitropolije sve što se dešavalo uoči i nakon izbora 30. avgusta. Znam da Mitropolit nije htio nikome pojedinačno nije htio da drži stranu ukoliko se oni svi ne dogovore da će zajedno na izborima pobijediti tadašnju vlast. On je tu bio vrlo dosledan i javno i svima njima je to pojedinačno stalno govorio. Neki su tražili da on stane na stranu jedne ili druge partije što je on striktno odbijao.

Isto tako znam da nije on bio taj koji je određivao koga će Crkva poslati da bude političar i nosilac velike opozicione liste. To on sebi nikada nije dozvoljavao i do zadnjeg momenta njemu takve stvari nisu padale na pamet- kazao je Bušatlija.

On je dodao i da Krivokapić ničim ne može potkrijepiti svoje tvrdnje da mu je Mitropolit Amfilohije ukazao povjerenje da vodi Crnu Goru nakon pada DPS-a.

-To što ovaj čovjek (Krivokapić) sada hoće da se prikaže kao nekakav čovjek od povjerenja Mitropolita Amfilohija može se smatrati više nekom dnevnom politikom nego istinom. Te tvrdnje da je njemu Mitropolit bukvalno dao mandat on ne može ničim dokazati. Možda on sebi gradi  neku poziciju, ne znam šta je motiv takvih nastupa. Ja vjerujem da se oni znaju, ali ja sam toliko vremena proveo sa Mitropolitom i u njegovom okruženju, rukovao se sa makar stotinjak hiljada ljudi u Crnoj Gori, međutim, ja uz njega nisam upoznao tog čovjeka koji je sada donosilac političkih odluka- potvrdio je Bušatlija i dodao:

-Ne mogu da okvalifikujem Krivokapića. On je sedam dana prije izbora javno rekao da nije političar niti ga ona interesuje i saopštio je da došao da pomogne narodu da dobiju izbore.  Tri ili četiri dana nakon što je izborna komisija proglasila rezultate iza kojih se vidjelo da je velika koalicija “Za budućnost Crne Gore“ pobjednik izbora, on je rekao da je spreman da formira Vladu. Slagao je samog sebe, prvo je rekao da nije političar i da nema političke ambicije, a nakon pobjede na izborima je saopštio da želi da bude politčar i premijer- kazao je Bušatlija.

Bušatlije su bile islamska porodica svjesna svog srpskog porijekla

Mahmut Bušatlija, kako tvrdi, vratio se svojim korijenima zavaljujući blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju koji ga u krstio u crkvi na Ćipuru iznad groba Ivana Crnojevića.

-Čovjek u nekom momentu života mora sam sa sobom da nađe neki mir. Od posla nisam imao vremena da razmišljam o duhovnim stvarima, ali u tom druženju sa Mitropolitom Amfilohijem i nakon što sam imao prilike da se upoznam iznutra sa crkvenim životom, odlučio sam da se vratim pravoslavlju 500 godina od kada moj predak Stanko Crnojević poturčio.

Nakon pogibije Ivana Crnojevića i šestogodišnje vladavine njegovog sina Đurađa koji je na kraju pobjegao u Veneciju, Turci su doveli mog pretka Stanka koga su postavili za skenderbega Skadarskog. On nakon izvjesnog vremena mijenja prezime u Bušatlija, po mjestu Bušati u okolini Skadra iz kojeg je upravljao Skadarskim pašalukom koji je obuhvatao Crnu Goru, sadašnju Makedoniju, Kosovo i Metohiju i zapadnu Hercegovinu.

Od tada mi smo bili islamska familija sa jasnom definicijom srpskog porijekla i to se prenosilo sa koljena na koljeno. Nije bilo nikakve dileme šta smo mi i ko smo. U tom periodu Bušatlije nisu ostavile iza sebe nijednu džamiju što je bio običaj i kod ljudi manjeg ranga u Otomanskom carstvu od paša. Svaki drugi se zvao Mahmut paša u naslednoj liniji. To je naša porodična istorija. Promijenili smo vjeru, ali ne i svoje nacionalno obilježje-istakao je Bušatlija.

 

Ivan Crnojević se ne može smatrati simbolom crnogorstva, jer je upravljao srpskom zemljom Zetom

Ivan Crnojević ne može biti simbol novokomponovanog crnogorstva, jer se Crna Gora kao administrativna cjelina prvi put pominje kada su Osmanlije postavile njegovog sina Stanka kao skenderbega Crne Gore, smatra Bušatlija i ističe da su preci Crnojevića u 12. vijeku bili u srodstvu sa dinastijom Nemanjića.

-Ivan Crnojević nije znao za Crnu Goru, jer ona tada nije postajala. U venecijanskim i vatikanskim arhivama sam pronašao podatke da je naziv Crna Gora nastao tako što je njime opisivana imovina Crnojevića oko Cetinja. To je bila njihova privatna zemlja koju su zvali gore Crnojevića, pa je naziv Crnojevića gora skraćen na Crna Gora. Crna Gora nije bila nikakav administrativni pojam sve do momenta kada Turci dovode mog pretka Stanka Crnojevića koji dolazi da u ime Turaka bude skenderbeg Crne Gore- to mu je titula bila. Tada se prvi put spominje ime Crna Gora kao administrativna cjelina, ne više kao toponim. I ona nedugo zatim pripada Skadarskom pašaluku kada su Bušatlije preuzele upravljanje njime- istakao je Bušatlija i dodao da je Ivana Crnojevića nemoguće razdvojiti od srpskih plemena koji su se nastanili na Balkanu.

– Ivan Crnojević je bio Srbin. Crnojevići kao Srbi nisu mogli biti vezani ni za kakvu drugu crkvu nego za već za onu koja se tada nije nazivala srpska ali je bila jedna od niza crkvi u tadašnjim srpskim zemljama. Ne znam kako neki misle da razdvoje Ivana Crnojevića od srpskih plemena. Ako se oslanjaju na neku prethodnu istoriju prije silaska srpskih plemena do Crne Gore, a to se desilo u 8. vijeku,  ta sva starosjedelačka plemena su praktično bila asimilovana kada su došli Sloveni i istorijski su nestala.

Crnojevići su u 12. vijeku bili stacionirani u Travuniji oko Popovog polja u današnjoj Hercegovini, međutim tada se nisu prezivali Crnojević. Ti preci Crnojevića se u 12. vijeku pominju kao članovi dvora Nemanjića, tako da su vjerovatno u nekom srodstvu bili sa njima ili neko plemstvo koje je bilo uz njih. Kasnije oni dolaze do Grblja, zatim idu do Skadarskog jezera, pa se pod najezdom Turaka iz pravca Kosova i Metojihe penju na Cetinje- saopštio je Bušatlija.

Crna Gora nije imala većeg graditelja od Mitropolita Amfilohija

Za Bušatliju nema dileme, blaženopočivši mitropolit Amfilohije bio je najveći graditelj u Crnoj Gori i osoba koja je uspjela da joj povrati duhovnost koju je izgubila tokom vladavine komunista i njihovih naslednika kvazi komunista presvučenih u odore DPS-a.

-Mitropolit je radio ono što je bila njegova dužnost, a to je vratiti tu duhovnost u Crnu Goru i on je to stvarno uradio na jedan veličanstven način. U istoriji Crne Gore nije bilo većeg graditelja od njega. Nema nijednog pape koji je uspio za svoga života da napravi ili obnovi 700 crkava ili manastira.  On je uspio tim svetinjama da vrati dušu i natjera ljude da se posle nekoliko decenija vrate njima i da ih napune. On nikada nije razdvajao Srbe i Crnogorce koji su dolazili u Crkvu i za njega su i jedni i drugi pravoslavci i on se ponašao kao vođa pravoslavaca. Montenegrini su već kategorija za sebe i o njima ne bih trošio riječi- rekao je Bušatlija.

 

Pad DPS-a 30. avgusta predstavlja poslednji čin raspada Jugoslavije

Razvlašćivanje DPS-a na parlamentarnim izborima 30. avgusta prošle godine predstavlja poslednji čin raspada Jugoslavije, ocijenio je Bušatlija. Kao posledicu takve vladavine imamo činjenicu da je Crne Gora i dalje prožeta dubokim podjelama i teškom nerazumijevanju unutar jednog te istog naroda.

-Ono što se desilo prošle godine u Crnoj Gori po meni je zadnji čin raspada Jugoslavije, jer sve ove ostale države su prošle tu promjenu režima. U Crnoj Gori je komunizam u obliku Đukanovićevog DPS-a je opstao do prije godinu dana. To je bio nastavak komunizma koji se pretvario u neki kvazi komunizam i koji je tinjao čak i posle raspada Jugoslavije.

To je moralo da dovede do tih dubokih razdvajanja, po čemu je Crna Gora bila prepoznata i u nekim ranijim istorijskim periodima. Kada se političari umiješaju normalno je da pokušavaju da stvore nešto što ne moraju ni da dokazuju.  To sjećanje na srpsku prošlost Crnogoraca treba čuvati, ali je to vrlo teško sada izvesti jer je podjela strahovito teška zahvaljući dnevnoj politici koja je obezbjeđivala Đukanoviću da bude na vlasti. Sada je situacija drugačija, neće on imati više uticaja na tu vrstu politike i ovo je vrijeme u kojem se mora vodi računa o tome da se neki ljudi smatraju Srbima, da neki znaju da su im očevi i djedovi bili Srbi a smatraju se Crnogorcima, ali svi zajedno žive u Crnoj Gori i dijele isti hleb i vijećaju o budućnosti. Neki zajednički interes bi mogao da objedini Srbe i Crnogorce. Ne priliči vremenu u kojem živimo da imamo takve odnose kakve imamo između sebe danas- zaključio je Bušatlija.