DEMOKRATIJA: SAD I OVDJE!

Piše: Sibin

Demokratija nije dar.

Da bi zaživjela, potreban joj je politički prostor koji će naseliti.

Nakon tridesetogodišnje vladavine postkomunističkog DPS-a, demokratija se pojavljuje sporo, u odveć labilnim naznakama, kao budućnost za koju se moramo (iz)boriti, razumivši da je politika – pravednost i jednakost koje rađaju slobodu.

Nema, danas, demokratije ukoliko nije doprinos cjelokupne zajednice, jer smo okrenuli leđa vremenu svemoćne elite i ostalih svedenih na puku biološku činjenicu!

Već zbog toga vrlo je važno uočiti sledeći, u nas dominantno prisutni, i u jednakoj mjeri opasan momenat: sve dok se, naime, političari budu o svemu suvereno pitali, imaćemo na sceni lažnu demokratiju iza koje će se odvijati istinska tiranija par moćnika. Demokratija je duh politike, ne njeno sredstvo za zloupotrebu!

Niko nije bogomdan da ima prednost i pravo više na demokratiju: tek u osnaženoj otvorenosti i razrađenom radu razlike, ona se otelovljuje u badjuovskom Događaju nesvodivom samo na politiku.
Težiti ka njoj znači djelovati u pravcu stvaranja uslova za nju, što će reći da politika mora moći slabiti na svim onim nivoima na kojim bez opravdanja emituje svoju moć; zbog zarobljenih i privatizovanih institucija, (bolest Balkana) zbog države u sjenci jedne partije, patriotizam je ovdje znak paranoje, a demokratija – vrhunac politike rezervisane za izabrane.

Javni prostor utoliko mora biti prožet rastućom raspravom povodom svih oblika bolesti koje je ovo društvo odavno moralo preležati. To će se desiti kad demokratija bude glas većine različitih i doprinos drugačijih.