NAKNADNI VIDOVNJACI
Piše: Bećir Vuković
Šta sve ne valja u Crnoj Gori, niko ne može nabrojiti i nazvati pravim imenom. Za ovu priliku izdvajamo samo dva primera: Milo, i Dritan.
Dečak, Dritan, direktno – popločava Milove dionice diskriminacije…
Naročito je zasukao rukave otkako je po drugi put u Crnu Goru stigla nekakva nova kreatura Đilasa, novi gazda „Vijesti“.
Do sad je bilo makar makadama i raspalog asfalta, ponešto se i krpilo kamenom iz Štitaričke – urvine, ali otkako Dritan iznebuha izbi na mala vrata kužine, ne časeći, nastavi da diže i potporne zidove za sigurniju diskriminaciju Srba…
Da li je i Dritan Abazović nikao na istoj – utrini – gdje i Darko Pajović, to ne pitajte vašeg pisca, pitajte dežurne dispečere u policiji, i slične dispečere…
Aferim, onim Srbima, koji zdušno i bez – kapi – rezerve podržaše dečaka Dritana…
(Kako je Dritan – pametan, kako je školovan, doktorirao u Saraj’vu, Dritan – građanska provenijencija – to je to – Dritane, sokole, zagrmi i otresi rukavima…)
I ne završiše sa aplauzom – pljeskanjem – a na Dritana niko se više ne osvrće – neće ga ni Crnogorci, zato što je – navodno – skovao pakt sa Srbima…
Kakva crnogorska vidovitost. Neće nam faliti crnogorske prozorljivosti, neće nam faliti lučonoša…
Što se mene tiče, ja sam išao u lakše škole, i verujem samo – naknadnim vidovnjacima…
Začudo, vraćajući se ladom iz škole, sve se lijepo posloži sa onim što nisam video, ili predvideo, ili prevideo, svejedno…
(Još u starom vijeku – jedan je – prorekao – da će u dalekoj budućnosti – žene nositi pantalone. Jednu suknju na jednoj nozi – drugu suknju na drugoj nozi, i niko ništa nije razumeo. Sad razumemo da su dvije suknje – dvije nogavice – razumemo da se radi o patalonama…)
Htelo se reći da je vidovnjake i proroke teško čitati, i tumačiti. O Crnoj Gori sve je davno rečeno, i šta će biti „do pošljetka“, samo slepci nisu mogli pročitati. A sve joj piše u imenu….
Nije bilo bogzna davno, Dritan – ušao u televizor – i kaže – evo me – kad navališe da ga fale – evo čoveka – a vidoviti – navuče jorgan na glavu…
Nevidoviti je poput vjernika čija vjera nije u sferama teološkim, nego neka druga luča, kao u slučaju Mila Đukanovića.
Nije problem što Đukanović oskudeva u snazi dogme – to su i Crnogorci shvatili – nego mu fali još ponešto. A šta još Đukanoviću fali, jedino Srbi znaju…
Đukanović kaže: nijesam lizao kašiku…
Misli Milo na pričesnu užicu – a naumio da pravi crkvu uz poslastičarnicu…
Nije suština priče – je li Milo lizao kašiku – suština priče jeste – šta će Milo na kraju – polizati…
Milo je odgovorio za sve – i za vjerujuće – i za nevjerujuće. Milo je odgovorio – kakvo je biće – od početka – do kraja. I danas ima onih koji ne vide – ko je Milo Đukanović…
Skoro sam – nažvrljao – da Đukanović za 30 godina nije ništa rekao što će se zapamtiti. Očigledno, nisam neki vidovnjak…
I neka što niko nije vjerovao crnogorskom reformatoru – nego ni vidovnjaci i mudraci sa zapada nisu vidjeli novu zvijezdu iznad Montenegra…
To što se vidjelo, to što je ispalo iz kosmičke prašine, ta – čestica – bio je neko drugi…
Sad i slepci vide o kome je riječ. Žao mi je što moram reći da je u pitanju Dritan…
Gilbert Kit Česterton napisao je knjigu o Bernardu Šou, a onda je Šo napisao prikaz o knjizi.
Onda je Česterton napao knjigu, i okomio se na Šoov kalvinizam.
Onda je Šo braneći knjigu, potegao za osnovnom kalvinističkom maksimom: „Jednom kad se čovek rodio, i suviše je kasno osuditi ga ili spasiti.“
(Čitaoci da obrate pažnju na citat.)
I na najprirodnije stvari na vrijeme treba obratiti pažnju, poslije je džaba kukati…
Za Đukanovića je u svim varijantama kasno, a što se tiče Dritana, nisu potrebni vidovnjaci…
Đukanoviću je kasno i da bježi…