Mitropolit Joanikije: Blagoslov je što imamo u česticu Časnog krsta u Cetinjskom manastiru

Svetom arhijerejskom Liturgijom i lomljenjem slavskog kolača proslavljen je praznik Vozdviženja Časnog krsta – Krstovdan, slava pećinske crkve u Gornjem ostroškom manastiru iz 17. vijeka koju je podigao Sveti Vasilije Ostroški.

Bogoslužio je NJegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski G. Joanikije, a sasluživalo mu je ostroško sveštenomonaštvo i mnogobrojno sveštenstvo. Odgovaralo je Beogradsko muško pevačko društvo, uz molitveno učešće sveštenstva, monaštva i vjernog naroda.

Mitropolit Joanikije sa sveštenstvom blagosiljao je i prerezao slavski kolač koji su povodom hramovne slave pripremila ostroška bratija.

Na kraju bogosluženja, nadahnut značajem velikog praznika, Visokopreosvećeni Mitropolit sabrane je poučavao arhipastirskim slovom.

– Kada god pominjemo Časni krst Gospodnji, prvo pomislimo na Golgotu, na Hristovo raspeće na krstu, na Golgoti, gdje je On radi nas ljudi i radi našeg spasenja izlio svoju živonosnu krv, da bismo dobili preko NJegove izlivene krvi, preko NJegove žrtve oproštaj naših grjehova, obnovljenje naše prirode, da bi nas sa Bogom izmirio i da bi nas Bogu priveo. Ali krst je postao znak slave Božije. Kao što junak koji se bori u boju dobija veliku slavu ako dobije i ranu, a naročito ako hrabro život svoj da za svoju otadžbinu. A slava Božija je Časni krst, jer je preko krsta Gospod potvrdio svoju bezgraničnu ljubav prema ovome svijetu, jer je samog sebe žrtvovao i Bogu Ocu prinio kao žrtvu za spasenje cijelog roda ljudskog, za spasenje cijele tvorevine – rekao je Mitropolit Joanikije.

Podsjetio je da je praznik Vozdviženja Časnog krsta ustanovljen tri vijeka poslije Hristovog stradanja kada je Sveta Jelena Carica, majka Cara Konstantina, našla krst Gospodnji bačen u jednu jarugu i tamo zatrpan šutom, zemljom i smećem.

– Ona je imala poseban motiv da traži Krst Gospodnji, jer se njenom sinu Caru Konstantinu javio krst sa neba, dokle još nije bio ni kršten, uoči bitke sa njegovim protivnikom carom Aksencijem. I sila Časnog krsta ga je ukrijepila i na tom krstu je pisalo Ovim pobjeđuj. Tako da je Car Konstantin od tog momenta preporođen. On je kasnije kršten i pobijedio je svoga protivnika, ali njegovo ime se vezuje i za pobjedu hrišćanstva nad paganstvom, nad idolopoklonstvom i sveta Carica Jelena tragajući za krstom Gospodnjim, jer su hrišćani cijelo vijeme poštovali Hristovo raspeće i krst NJegov i znamenovali se znakom Časnog krsta i silom NJegovom se ukrepljavali. A kada je Sveta Carica našla krst Gospodnji, odmah se projavila njegova sila i slava. Dodirom njegovim vaskrsnut je mrtvac, a onda je jerusalimski Patrijarh Makarije uzdizao krst Gospodnji i blagosiljao sve četiri strane svijeta, da bi sva vaseljena dobila osvećenje od krsta Gospodnjeg – besjedio je Vladika Joanikije i dodao da se od tada može računati da je hrišćanstvo trijumfovalo nad paganstvom, jer su hrišćani do tada bili gonjeni za krst časni i za vjeru u Hrista Gospoda i to je vrijeme hiljada i hiljada i miliona mučenika, hrišćana koji su postradali.

Mitropolit Joanikije je istakao da svi koji se Časnim krstom krstimo i za Hristom idemo, treba da imamo veliko, izuzetno pouzdanje.

– Ako idemo putem Božijim, ako tvorimo Božije zapovijesti, ako se držimo ljubavi prema Bogu i prema bližnjima, a to ne znači da smo samo na riječima oni koji ljube Boga i svoje bližnje, nego da to budemo i na djelu. A ljubav je uvije spremna da se žrtvuje i to je prava ljubav. Treba da znamo kada idemo putem Božijim da nas Gospod ostaviti neće i da će nam silom svog Časnog krsta uvijek pomoći i iz mnogih nevolja izbaviti. Da će nam dati snage da tvorimo volju Božiju i da Bogu ugađamo i da širimo ljubav u ovom svijetu. Samo ako se za NJega vezujemo, od NJega ćemo dobiti NJegovu silu, blagodat, radost, život i zdravlje i svaki napredak. Mnoge nevolje trpimo zbog toga što smo malovjerni, malodušni i što onda se lako pomračimo, lako povjerujemo da u ovom svijetu ne možemo uspjeti kao ljudi, pa se onda dohvatamo svega i svačega, a to znači da odmah skrećemo na stranputice, da se udaljavamo od Boga, NJegove ljubavi i milosti, a to znači da se iz nas ispražnjuje i ljubav i milost i naseljava se tama, pakost i zlo, a to je sve ono što uništava i ponižava čovjeka – objasnio je Visokopreosvećeni Mitropolit.

On je kazao da ako hoćemo da budemo ljudi, kao što je govorio naš svetopšočivši Patrijarh Pavle, a to je uvijek značilo ”budimo ljudi Božiji”, ljudi vjere, poštenja, čestitosti, dobrote, iskrenosti, sloge i dobra.

– Da širimo dobro u ovome svijetu jer to je služba koja je namijenjena ljudima. I svako od nas može da učini nešto dobro, bilo na kom mjestu da se nalazi, bilo da je bogat ili siromah, star ili mlad, ako poželi dobro, u tome je već veliko dobro i onda će mu Bog dati snage i da učini dobro. Ponekad lijepa, istinita, trezvenoumna i bratska riječ znači više nego da nam je neko ko zna šta drugo učinio u materijalnom pogledu. Dobar savjet, dobra riječ, dobar razgovor i to je dobro. Ali da ne ostanemo samo na riječi hrišćani, nego da budemo uvijek i na djelo. Oni koji su na djelu hrišćani, ne moraju mnogo ni da govore, već govori njihov život – kazao je Mitropolit Joanikije.

Podsjetio je da u Crnoj Gori imamo veliki blagoslov da imamo česticu Časnog krsta u Cetinjskom manastiru, a u Ostrogu pećinsku crkvu koju je Sveti Vasilije pretvorio u Hram Vozdviženija Časnog krsta.

– Ovu pećinu gdje su se ranije podvizavali isposnici i duhovnici i ovdje se osvetio postom i molitvom njegov prethodnik Prepodobni Isaija Ostroški, čije su mošti spaljene baš u vrijeme Svetog Vasilija. Teška i mučna vremena, ali vidite i u teškim vremenima ljudi imaju priliku još više da posvjedoče vjeru. Naš narod je u teškim vremenima davao velike ljude, svetitelje, mudrace i junake i tako se izgrađivalo duhovno biće našeg naroda, tako se izgradila etika, moral, zajedništvo, pa smo bili narod spreman da čini dobro i da se bori za slobodu – zaključio je Mitropolit Joanikije.

Izvor: Manastir Ostrog