Jelena Đoković o posjeti Kosovu i Metohiji: „Srpske svetinje su me očarale i duboko dirnule“
Zbog samog geografskog položaja, naš narod je mnogo ginuo a naša zemlja podnosila velike strahote i patnje da bismo zadržali svoju veru, kulturu i tradiciju. Mnogo je naroda pokušalo da nas pokori, prekrsti, prebriše – priča u ekskluzivnom razgovoru za „Blic“ Jelena Đoković, supruga svetskog tenisera broj 1.
To je predugo trajalo, i još traje, pa nam je usađeno u gene da se branimo od duhovnih napada, i da svaku vrstu duhovnosti i religioznosti posmatramo s oprezom. Previše je krvi proliveno i patnje bilo i to nam je postao odbrambeni mehanizam. Takođe svoje neznanje i nepovjerenje često bojimo osudom i etiketiranjem, često i nesvjesno – kaže Jelena.
Jelena je sa prijateljima posjetila nedavno Kosovo i Metohiju, što je izazvalo veliku pažnju javnosti, a o posjeti se malo šta saznalo.
Ja sam inače vrlo radoznala osoba i volim da učim i pričam sa ljudima. Imam tu privilegiju da putujem i živim na različitim mestima širom svijeta, pa sam mnogo toga i proživjela i doživjela, a ne samo pročitala. Vrlo sam duhovna i posvećena tome da svoje misli, riječi i djela uskladim sa Božjim zakonom koji je apsolutna ljubav, zahvalnost i poštovanje. Trend sistematizacije i ukalupljivanja pojedinaca danas nailazi na veliki otpor jer mi smo svi toliko različiti. Vrlo je teško staviti nas sve u istu kutiju kako bi nas lakše razlikovali i kontrolisali. Svako je autentičan i poseban i ima pravo da zadrži svoj jedinstveni izraz.
To vidim i sa svojom djecom. Isti roditelji, ista kuća, a tako različiti. I svakom od njih se prilagođavam i poštujem jer oni su Bogom dani. Ne razumijem uvijek, ali to što se meni nešto ne sviđa kod njih ne mora da bude nužno jedini ispravan pogled na svijet. Bog je stvorio toliko različitosti na ovom svijetu – što kod ljudi, što kod biljaka i životinja… i ja želim da vjerujem da je sve što nam se dešava tu da nas poduči i osnaži, da budemo bliži Bogu, a ne dalji – kaže Jelena.
Jelena je kazala da se nije dugo pripremala za putovanje i da je odluka bila vrlo spontana.
– Pričala sam sa Anom Divac dok smo ljetovali u Crnoj Gori i ona je podelila sa mnom da bi voljela da ide na Kosovo i Metohiju da posjeti srpske svetinje. Bila sam oduševljena njenom idejom i odlučila sam da idem sa njom. Ni ona, ni ja nikada nismo bile na Kosovu i Metohiji i bilo nam je krivo zbog toga. Sa druge strane, Vlade je često išao, pa čak i spavao u manastiru Visoki Dečani, i on nas je i ohrabrivao da idemo svi zajedno.
Sumnje i strah su postojali. Nismo znali da li je ovo pravi trenutak za planiranje takve posjete, još dodatno zbog kovida. Ali kada smo na kraju sveli utiske shvatili smo da smo se svi povezali sa našim precima i obnovili neraskidivu vezu. Nekima je ovo putovanje i sve što smo saznali i naučili, ostalo kao potvrda koliko čista vjera i ljubav opstaju i pod naletima najtežih sila. To pokazuju svakodnevno svi ljudi koji žive tamo, i sve monahinje i monasi koji sa toliko ljubavi održavaju svetinje. Neki su dodatno učvrstili svoju vjeru da svjeto tlo pripada svima, bez obzira na pripadnost, da ga je teško prisvojiti i pokoriti… ono odolijeva svim olujama i ostaje otvoreno za ljude čistog srca i duše, jer ne može se Bog prisvojiti.