Milo Đukanović se samosvrstao u red najvećih crnogorskih ustaša Sekule Drljavića i Savića Markovića Štedimlije

Piše Milan Gajović, diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista, iz Podgorice.

„Vlastita moralna nečistoća znak je prezira prema sebi.“ (Apulej Lucije, oko 125 – oko 180, starorimski književnik, retoričar i filozof)
„Današnji moral nije ništa drugo nego javni štit najvećim varalicama i razvratnicima!“, (Vasa Pelagić, (1833 – 1899, srpski utopijski socijalista, prosvetni radnik i narodni ljekar)

U intervju za zagrebački „Jutarnji list“, od 11. rujna (septembra) 2021.godine, Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore, otišao je u krajnost u, od razuma nekontrolisanom, prizemnom i patološkom govoru mržnje prema srpskom narodu, Srbiji, Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) i Rusiji, koji opasno ugrožava stabilnost i građanski mir u Crnoj Gori. Time je, još jednom, dokazao da je najveći izdajnik u crnogorskoj i svesrpskoj istoriji.
Intervju je dat listu koji izlazi u Hrvatskoj, gdje se svakodnevno odvija neprekidni progon Srba, još od otcjeljenja Hrvatske od SFRJ putem oružane pobune, 1991.godine, i gdje se na vlasti smjenjuju neoustaške garniture.
Milo Đukanović ne može biti iskreni branič Crnogoraca i Crne Gore, jer je našu otadžbinu opustošio zajedno sa svojom Prvom familijom, širom rodbinom, kumovima i prijateljima. Prema realnim procjenama, oni su pljačkaškom privatizacijom, nezakonitim prisvajanjem najvrednijih turističkih i drugih lokacija po Crnoj Gori preko sa njima povezanih „stranih investitora“ i pranjem švercerskog duvanskog i narkomafijaškog novca „okrenuli“ više od dvije milijarde evra, što je gotovo polovina bruto društvenog proizvoda (BDP) Crne Gore!? Veliki dio tog novca, ilegalnim kanalima, iznijeli su iz Crne Gore.
Prema pisanju britanskog „Independent“-a, još iz 2010.godine,Milo Đukanović se, sa imovinom od 10 miliona funti (11,5 miliona USA dolara), ubraja među dvadeset najbogatijih državnika na planeti!
I Vilijam Montgomeri, ambasador SAD u SRJ, odnosno u Državnoj zajednici Srbija i Crna Gora, od 2001. do 2004.godine, u intervjuu zagrebačkom „Večernjem listu“, od 18. jula 2021. godine, potvrdio je da je Đukanović bio marioneta američke administracije i Zapada. Ambasador Montgomeri je, između ostalog, kazao da je Đukanović „…kada je vidio da (Slobodan) Milošević neće pobijediti, okrenuo je pogled na Zapad i zatražio podršku. U toj ulozi jer bio tokom kampanje bombardovanja SRJ…Kada se Đukanović okrenuo i odmakao od Miloševića, kada je bilo teško obezbijediti finansiranje za njegovu vladu, počeli smo dopuštati masovnim krijumčarima da operišu iz Crne Gore. Mi kao Zapad okrenuli smo glavu i odlučili da ne vidimo to krijumčarenje. Među ostalima i Italija. Svi su znali šta se događa, ali su to dopuštali jer je to donosilo novac koji je Đukanoviću bio potreban protiv Miloševića…Kada si Italijani odlučili da ga ipak procesuiraju, Đukanović se okrenuo Rusima, a kada mu se otvorio novi prostor, odrekao se Rusa i pridružio se NATO- u…“
Uz pomoć i Đukanovića, Montgomeri je nezakonito stekao veliki kapital u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori.
Prema svjedočenju Dragana Mraovića, pisca i prevodioca te nekadašnjeg generalnog konzula SRJ u Bariju („Dan“,29.3.2018.), u zajedničkoj izjavi za „NJujork tajms“, od 8.maja 1999.godine, (New York Times, Opinion After The War In Serbia Is Over By Milo Djukanovic and Zoran Djindjic, may 8, 1999), oni pozivaju NATO da nastavi bombardovanje Srbije sve dok (Slobodan) Milošević ne padne s vlasti. Zatražili su i okupaciju tadašnje SRJ?!
Patriotski IN4S portal je, 5.9.2018.godine, objavio da je „Aktuelni crnogorski predsjednik Milo Đukanović tražio da NATO bombarduje pojedine objekte u Crnoj Gori. To se navodi u dokumentima na sajtu Predsjedničke biblioteke i Muzeja bivšeg američkog predsjednika Bila Klintona…po svjedočenju Klintona i (francuskog predsjednika – M.G.) Žaka Širaka, datom BBC-u, Đukanović (je) sam tražio bombardovanje ciljeva u Crnoj Gori „promiloševićevaca“, među kojima je i Murina. U filmu BBC-a „Pad Miloševića“, Klinton je kazao da je bombardovanje lokacija u Crnoj Gori, među kojima je i Murina, tražio direktno Đukanović…u 1999.godini, Vladu CG (SAD su) pomogle sa 55 miliona dolara.“
A šta je Milo Đukanović govorio o Hrvatskoj i Hrvatima početkom 90-tih godina 20. vijeka?
„Ne može se mahati grančicama mira dok se srpski narod u Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato što su Srbi. Rat se ne dobija dezerterstvom, već mobilizacijom.“
„Šah sam omrznuo od njih i njihovog podaništva šahovnici i mladoj demokratiji tipa kalašnjikov.“
„Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo sve takve protivnike pobjeđivali tokom cijele naše istorije. Ovoga puta ćemo završiti zajednički život s njima i raskinuti sve kontakte, nadam se za sva vremena.
Nadam se da će se…granice sa Hrvatskom povući pravednije i logičnije, nego što su to uradili priučeni boljševički kartografi, čiji je izgleda jedini cilj bio da nad Crnom Gorom, u dijelu Boke bude hrvatsko starateljstvo.“
„Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovnište je izdajničko.“
Šta je Đukanović, između ostalog, izjavio za „Jutarnji list“?
„…Oni (Srbija – M.G.) bi Kosovo bez Albanaca. Kao što bi i Crnu Goru, ali bez Crnogoraca. Očigledno je da bi za Beograd Crna Gora bila jedina prava kompenzacija za Kosovo…Ustoličenje Joanikija, mitropolita desantno – helikopterskog Crkve Srbije, jedna je u višegodišnjem nizu epizoda obnovljene ofanzive velikosrpskog nacionalizma na Crnu Goru. A sve u skladu sa neugaslom strategijom Garašaninovih Načertanija još od sredine 19. vijeka…(Anticrnogorska agresija -M.G.) (je) zasnovana na…(negiranju) crnogorskog nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta i (nezavisne Crne Gore – M.G.). Nasilnički velikosrpski nacionalizam (djeluje preko) …Crkve Srbije, kvazivjerske zajednice odgovorne za većinu zločina…od 90-tih godina do danas…istovremeno (se) sprovodi platforma hibridnog rata Rusije protiv Evrope i NATO na Zapadnom Balkanu…Vlada Crne Gore je servis Crkve Srbije, koja je instrument realizacije projekta Velika Srbije, što je službena državna politika Beograda…(mitropolit) Joanikije…izdajnik drugi u našoj istoriji sa tim imenom…“krvavi mitropolit“…Crkva Srbije nije subjekt već instrument, kvazivjerska zajednica…“ Za SPC Đukanović kaže da je „retrogradna klerofašistička menažerija“, a za Mitropoliju crnogorsko – primorsku da je „kleronacionalistička srpska mitropolija na Cetinju“.
Ovim intervjuom, Đukanović je, još ostrašćenije i bezumnije, nastavio da širi govor mržnje, dijeleći srpsko – crnogorsko državotvorno stanovništvo i opasno ugrožavajući stabilnost i ekonomski, socijalni i demokratski napredak Crne Gore. Nastavio je i da krivotvori crnogorsku istoriju kao neotuđivi dio svesrpske istorije, te da bezprizorno lažno optužuje SPC, odnosno Mitropoliju crnogorsko – primorsku i vlasti Srbije i Rusije da su najveći neprijatelji Crne Gore i remetilački faktori njene stabilnosti.
Đukanović je i Načetranije (Nacrt) svesrpskog ujedinjenja oko Srbije, kao nesporno stožerne srpske zemlje, sračunato lažno prikazao kao projekat velikosrpskog nacionalizma i prema Crnoj Gori. Treba podsjetiti na tekst Miodraga Lekića, bivšeg jugoslovenskog diplomate i sadašnjeg predsjednika DEMOS-a, objavljenog u „Danu“,18.7.2007.godine, o tome da je Đukanović, u svojstvu premijera, u svom „naučno-istraživačkom radu“, odnosno u autorskom tekstu citirao tobožnju rečenicu iz „Načertanija“:
„Potrebno je što više crnogorske djece slati na školovanje u Beograd, jer kada se vrate biće spremni i da ubiju svoju rođenu majku“?!
Lekić dalje navodi da „Ova rečenica, ili bilo što slično, ne postoji u „Načertaniju“, u kome se čak Crna Gora jasno i ne pominje…“
Tvorac Načertanija, Ilija Hadži – Milutinović Garašanin, 1812 – 1874 je bio srpski državnik, ustavobranitelj i predsjednik Vlade. Načertanije je bio (zbog spoljno političkih okolnosti) tajni „Program spoljašnje i nacionalne politike Srbije“, koji je Garašanin napisao krajem 1844.godine. Prema tom dokumentu, Srbija je trebalo da radi na oslobođenju i ujedinjenju Srba koji su bili pod tuđinskom otomanskom i austrijskom vlašću.
To je inače bio period nacionalnog buđenja i mnogih naroda u Evropi koji su bili pod okupacijom. Iste, 1844.godine,Čezare Balbo je objavio „Nade Italije“, sa planom ujedinjenja italijanskih zemalja. Iste godine, Joanis Koletis je, u grčkom parlamentu, objavio „Megali idea“-u, nacionalni program ujedinjenja bivših vizantijskih zemalja, uključujući i Carigrad, u jedinstvenu grčku državu.
Crna Gora je u to vrijeme bila svesaglasno srpska zemlja. Kao nacionalni program, Načertanije je prihvatio i Petar Drugi Petrović NJegoš. Naime, i NJegoš je bio pristalica svesrpskog ujedinjenja. Prema svjedočenju Matije Bana (1818 – 1903, srpskog književnika, diplomate i političara, inače katolika iz Dubrovnika), NJegoš je, 1848.godine, kazao:
„ Ja bih tada (nakon ujedinjenja – M.G.) u moju Pećku patrijaršiju, a knjaz Srpski u Prizren. Meni duhovna, a njemu svetovna vlast nad narodom slobodnim i usrećenim.“
I Sveti Petar Cetinjski se, još 1807.godine, obratio ruskom caru Aleksandru Prvom da podrži plan o obnovi „slavenoserbskog carstva“, sa prestonicom u Dubrovniku, kojim bi upravljao ruski car ,a pomoćnik bi mu bio cetinjski mitropolit. Plan, nažalost, nije dobio podršku carske Rusije.
Zakonik knjaza Danila počinje riječima „Zakonik Danila Prvog knjaza i gospodara slobodne Crne Gore i Brdah, ustanovljen 1855.godine na Cetinju“. A u prvom članu kaže se:
„Svaki Crnogorac i Brđanin jednak je pred sudom.“
Član devedeset drugi glasi:
„I ako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti do jedino srbske i nikakve druge vjere do jedine pravoslavne istočne, to opet svaki inoplemenik i inovjerac može slobodno živiti i onu slobodu i onu našu domaću pravicu uživati kao i svaki Crnogorac i Brđanin što uživa.“
Zaključuje se, očito i nesporno, da, po Zakoniku, određenje Crnogorac ne ukazuje na etničku pripadnost, već samo da je riječ o stanovniku Stare Crne Gore (četiri nahije).
U intervjuu „Jutarnjem listu“, Đukanović, u svojoj surovoj mržnji („obespametio je od mržnje“ – Sveti patrijarh Pavle), SPC naziva „Crkva Srbije“, iako dobro zna da je Srpska pravoslavna crkva, pod tim imenom, ne samo unutraustavno definisana, nego je pod tim imenom “međunarodno“ priznata od drugih pomjesnih pravoslavnih crkava, Carigradske patrijaršije i Vatikana. U diptihu pravoslavnih crkava Carigradske patrijaršije SPC je upisana kao šesta po redu, a u diptihu Moskovske patrijaršije kao sedma po redu.
SPC nije crkva strane države već viševjekovna religiozna zajednica koja je sastavni dio srpsko – crnogorskog bića, još od 1219. godine, kada je Sveti Sava osnovao Zetsku episkopiju, na Miholjskoj Prevlaci kod Tivta. SPC (preciznije, Mitropolija crnogorsko- primorska, kao njena episkopija) je stvorila državu Crnu Goru.
Posebno je neshvatljiva Đukanovićeva niskost u optužbama za izdaju i Svetog sveštenomučenika mitropolita crnogorsko – primorskog Joanikija Lipovca i sadašnjeg mitropolita Joanikija Mićovića.
Bezgrobni mitropolit Joanikije Lipovac je pomagao svima koji su bili na udaru italijanskih okupacionih vlasti, a strijeljan je bez suda i suđenja od strane antisrpski orijentisanih komunističkih bezbožnika.
I sadašnji mitropolit Joanikije Mićović isijava blagodatnu smirenost, dobrotu i poštovanje za sve građane Crne Gore bez obzira kako se nacionalno opredjeljuju – kao Srbi ili Crnogorci i objavljuje otvorenost hramova i crkava SPC za sve njih. Mitropolit Joanikije, kao i Sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac Milostivi miri i sabira vjerni narod.
Kao što sam već pisao, kako je Đukanovićev govor mržnje izvršen zloupotrebom službenog položaja i izazvao nered i nasilje, ispunjeni su zakonski uslovi za njegovo krivično procesuiranje, bez obzira na imunitet koji predsjednička funkcija podrazumijeva. Neophodno je i krivično- pravno rasvijetliti spornu ulogu Đukanovića u brojnim nerasvijetljenim ubistvima u Crnoj Gori i šire na zapadnom Balkanu, kao i njegovu spornu ulogu u švercu duvana i narkotika kroz Crnu Goru, osnivanju „Prve banke“ i milionskoj pljački državne imovine koja i dalje traje..
Takođe, neodložno je što prije okončati skupštinski postupak utvrđivanjem da je Đukanović, kao predsjednik Crne Gore, više nego očigledno, povrijedio Ustav.
Intervju „Jutarnjem listu“ daje i dodatne, ubjedljive argumente za pokretanje postupka zabrane rada Demokratske partije socijalista (DPS).
Njegoševim riječima kazano, Đukanović će stotinu promijenit’ vjera, da učini da uveća blago!