O. Gojko Perović: Sukob između zemaljske i Božje vlasti nije počeo s komunizmom, ubijanjem sveštenika i jamama

Sukob između zemljaske vlasti i Božije vlasti nije počeo sa komunizmom i sa ubijanjem sveštenika i sa jamama nego traje – od Vavilonske Kule pa na ovamo, kazao je tokom besjede u Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom otac Gojko Perović.

– Mnoge stvari koje nam je Gospod otkrio, otkrio nam je na taj način, da njihov završetak nećemo vidjeti ovdje, u ovome životu; nego su nam samo nagoviještene – Šta će da bude ? Jedna od tih istina, da ono što gledamo svojim očima, čiji zaplet svojim očima gledamo – nećemo u ovome životu vidjeti konačno razrešenje, jeste i ovaj sukob između zemaljske vlasti i Božije vlasti. Pogledajte kako je prošao Božiji pravednik u rukama jednoga lokalnoga vlastodržca, koji je slavio rođendan, kazao je otac Gojko.

Naglasio je da je sve pouka za nas i da se ne čudimo kakva je sudbina Božije riječi i Božije svetinje u ovom vremenu.

Pa mi nemamo skoro crkvu, počevši od ove, kada pričamo o njenoj istoriji, za koju ne moramo reći koliko se puta rušila. Mi sveštenika nemamo za koje možemo reći koliko su ljudi krstili, vjenčali, koliko su propovijedi održali – nego moramo da kažemo – kad je poginuo, ko ga je ubio- dodao je otac Gojko Perović, prenosi DAN.

Objasnio je da to nije neka slučajna nesreća.

To je upisano u prirodu odnosa Boga i ljudi. Ako vladar ne zna za Boga ili ako ne poštuje vjeru drugih ljudi pa ne mora on biti vjernik – ima i takvih vladara, koji kažu, da su ateisti i agnostici, ali poštuje Svetinju. Ako toga nema onda je sukob između njegove tobož vlasti za koju ne vidi da mu je – od danas do sjutra – i Božije vlasti koja je vječna, neminovan. Taj sukob je ucrtan u nas same i naše živote. To je sukob u nama samima. Onaj grešni ja, onaj pohlepni ja, onaj kome nikad nije dosta ni pića ni hrane ni para – on mora biti posječen, da bi nešto bilo od mene. A ako hoću da se raskomotim u ovom životu, da imam vlast, pare i veze, da mi se zna za ime na sve četiri strane svijeta, da drmam ovom zemljom – e onda mora biti posječen onaj ja koji će da se moli Bogu, zaključio je o. Gojko Perović.