Luka Kešeljević: Novinarski diletantizam kao političko oruđe

piše: Luka Kešeljević

„Moj sinko, kada bi ti znao sa koliko se malo mudrosti upravlja svijetom“ su riječi koje se pripisuju jednom vladaru. Dokle će još njihova priča „da pije vodu“, dokle će da nam „kroje kapu“ i prodaju rog za svijeću? Plavi tabloid ili, kako ga još zovu, koncern „Vijesti“ (dalje u tekstu – plavi tabloid) više od dvije decenije uspješno odolijeva „zubu vremena“ i po ko zna koji put za dobre pare utrpava svoj „emancipatorski“ karakter. Sve bi bilo dobro da u tome nema otvorenog pokušaja dovođenja države i društva na ivicu ambisa.

Svjedoci smo da je plavi tabloid puni mjesec dana beskrupuloznom propagandom pokušavao da onemogući ustoličenje novoizabranog mitropolita na Cetinju. Za to su se nesebično angažovali kako neki njihovi „kolumnisti“, tako i urednici „informativnih“ emisija. Duže vrijeme prije ustoličenja našeg svijetlog Mitropolita, u skoro svakoj „informativnoj“ emisiji plavog tabloida, govorilo se o Veljoviću i njegovim „komitama“, kako će oni „čudo da naprave“, pa se, logično, „dobronamjerno savjetuje“ da se taj istorijski čin pomjeri vremenski ili da bude na nekom drugom mjestu. Za sve je to i više nego jasan i uzrok i pozadina, jer vlasnik navedenog tabloida je „komitama“ ideološki preteča, tj. njegov „Monitor“ je mnogo prije lažikomita ovdje posijao sjeme mržnje, pa na njoj i danas bitiše.

Evo kako plavi tabloid „informiše“. Tek je prošlo sedam-osam dana, pa se lako sjetiti. Dan uoči istorijskog događaja – ustoličenja NJegovog visokopreosveštenstva mitropolita crnogorsko-primorskog gospodina Joanikija, tj. kada je u Podgoricu došao NJegova svetost patrijarh srpski gospodin Porfirije, plavom tabloidu su bili bitniji protesti šačice huligana na Cetinju od tog veličanstvenog događaja.

Najbolji primjer za to je „informativna“ emisija u 18.30 časova. Skoro pola nje se posvećuje događajima na Cetinju. Reporterka govori o huliganima koji se nalaze iza nje i naziva ih „protestantima“. Tu riječ koristi više puta. Uzgred, protestanti su pripadnici jedne vjere, a oni huligani o kojima ona govori su demonstranti, jer demonstriraju neko nezadovoljstvo, izručuju kamenje po drumovima, pale gume, psuju, napadaju, pucaju itd. No, plavom tabloidu nijesu potrebni obrazovani novinari, jer nedostatak znanja i kulture nadoknađuju drskošću i nasrtljivošću, nekada povišenim tonom, upadanjem u riječ nepodobnom sagovorniku.

Tako jedan njihov visoko cijenjeni novinar se jednom prilikom „proslavi“ tako što ne napravi razliku između Prvog i Drugog svjetskog rata. Da se primijetiti da se dosta ugledaju na jedan žuti tabloid iz Sarajeva, jer im je socijalna demagogija dosta slična, ali u tom tabloidu rade zaista obrazovani ljudi, što je kod plavog tabloida ređi slučaj.

Simpatično je to što navedena reporterka pojmom „protestant“ mijenja pojam „demonstrant“, ali je antipatčno to što nas njima prepada petnaestak minuta. Nakon uključenja sa Cetinja, nekoliko minuta se razmatra mogućnost promjene mjesta ustoličenja. Ipak, spiker ostaje u nadi da će se shvatiti „ozbiljnost“ lažikomita, te da će oduststi. Nada poslednja umire. A kako se neće nadati kad se njihova uređivačka politika svela na to da se onemogući taj svečani i istorijski čin. Uprkos svemu, ipak, precijenili su sebe, jer ustoličenje crkvenih velikodostojnika ne može baš da se izvede kako žele Miško Perović ili Željko Ivanović. Uzalud su im i URA i „komiti“ i „pozivanje na razum“ od strane Filipa Adžića. No, da se vratimo emisiji. Pošto su sve ispričali o „komitama“ i uputili „savjet“ da ustoličenje ne bude tamo gdje treba da bude, na kraju se kratko osvrću na crkvene velikodostojnike i na mase naroda koje su se iskupile na više nego dostojanstvenom skupu ispred sabornog hrama u Podgorici.

Opet šire netačnu informaciju da skupu prisustvuje „više hiljada ljudi“. Podsjećanja radi, to njihovo „više hiljada“ se moglo čuti uvijek kada su „objektivno“ izvještavali o litijama, a svi znamo da se moglo govoriti samo o desetinama, a nekada i stotinama hiljda ljudi koji su dostojsnstveno šetali.

U kontekstu litija nešto o „vrijednosnom sistemu“ plavog tabloida. Negdje u februaru prošle godine na navedenom tabloidu u nikšićkom parku inervjuisana je jedna profesorka od čijih bljuvotina čovjeka muka hvata. Ta persona je, valjda, psiholog u muzičkoj školi u Nikšiću. Uzimajući u obzir ko ih sve na(m)uci privodi – dobra nam djeca. Psiholog ili psihološkinja se hvali kako je učestvovala u napadu na litiju u Kočanima. Najprostija jednačina: pametnom stid – budali ponos! Onda slijedi njeno „predavanje“ kako litije ruše državu, te kako ona pripada građanskoj Crnoj Gori. O građanstvu ona tek ne zna ništa, naročito kad poziva prosvjetne vlasti da sankcionišu kolege koji „molebanišu“. Dokaz da je inervjuisana i funkcionalno i elementarno nepismena je i u tome što veli da država „daje“ hljeb kolegama „koji je ruše“.

Država im ne daje ništa, već oni svoju koru hljeba zarađuju. Navedena je „stekla slavu“ izjavom da su Srbi genocidan narod i za to nije ni suspendovana sa posla, a kamo li snosila bilo kakve posledice. Pa u nekim svojim „traktatima“ objašnjavala kako religiozna djeca postaju sebična itd. Takav nam dušebrižnik! Da Bog sačuva! Pa onda njeno fantaziranje kako je religija fantazija i tsl. „Preambiciozno“ zaista da neki ispod svakoga prosjeka psiholog „obori“ stare doktrine. Onda nam „otkriva“ kako je religija „opijum za narod“, pa tom „orginalnošću“ hoće da odglumata crnogorskog Engelsa. Hegel u „Filozofiji prava“ kaže da smo prvo ljudi pa onda pripadnici nacija. LJudi smo, pa onda Srbi, Crnogorci, teisti, ateisti, agnostici, monarhisti, anarhisti itd, ali to junakinji plavog tabloida nije poznato, jer iz svoje tako uske „komitske“ perspektive ne poznaje, a – da se primijetiti – i ne prepoznaje širinu pojma č o v j e k. Začudo što već nije član dukljaste akademije. Nakon salve negativnih komentara, urednik plavog tabloida vidio je da su promašili, a ta psihološkinja odista prekardašila. Ne uklanjaju komentare, jer su autori, ipak, njihovi recipijenti, koje oni izborom gosti hoće da „edukuju“.

Plavi tabloid zaslužuje „divljenje“ makar u toliko što često uvidi dokle smije da ide. Naravno, idu đonom dok ih javno mnjenje ne opomene da je to promašaj. Jeftinim marketinškim trikovima pokušali su da se dodvore masama ljudi sa litija, jer priča neke marginalne profesorke iz Nikšića prosto „ne pije vodu“, već samo izazva izaziva revolt i sablazan. Uvidjevši da su litije nezaustavljiv proces, urednici plavog tabloida su pokušali da im malo „udare po damaru“ čestim „objektivnim izvještavanjem“. Izgledalo je da su čelnici plavog tabloida makar na kratko shvatili da je njihova priča nevješto upakovana, iako je „pomiriteljska“ i „najbolja“ ne može da zadobije široku narodnu podršku, pa se zato valjalo malo srdačnije okrenuti litijama. NJihov problem je u tome što nisu mogli da same litije razumiju na pravi – izvoran način, su pokušavali da ih „preprave“ u „građanske“, što je samo po sebi nonsens, ali ‘ajde de! Kada su vidjeli da moralni i profesionalni talog ne može obustaviti litije, tabloid je htio „da im da puni doprinos“. Međutim, i ta „koncepcija“ im propade. Ali, plavi tabloid ne odustaje, već imaju prava i obraza da „kadriraju“ u Mitropoliji. Nezadovoljstvo izdeklamovaše tekstovima sa klasičnim tabloidnim bestidnim naslovima tipa: „Porfirije raskrstio sa Amfilohijevim ljudima“. Zašto njih toliko zanima Crkva? Da bi u nju uveli razdor. Oni ne biraju sredstva, a misle da je narod kratkog pamćenja. Sada oni „brane“ blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija. Vaistinu, licemjerno! Ali nije čudno, jer će za uspjeh svoje manipulacije da potegnu sve. Tako im propadoše sve ujdurme. I „građanske litije“, pokušaj „kadriranja“ u Mitropoliji, pokušaj zavađanja još neizabranog mitropolita sa tek izabranim patrijarhom, „zaštita“ Mitropolije od „Vučićevih“ Srba itd. Sve im to propade, ali neće da patišu. Vidno isfrustrirani zbog uspješnog ustoličenja, uočivši slogu u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, kreću u otvoreni napad na našeg svijetlog Mitropolita. Evo ga jedan bestidan naslov: „Joanikije od politike“. Taman kada pomislite da bestidnost profesorke iz Nikšića ne može prevazići ništa, pojavi se još gore. Vidjećemo da li je plavi tabloid dotakao dno. Vođeni dosadašnjim iskustvom, uvjereni smo da uvijek može biti gore.

Nešto malo i o spinovanju kolumnista plavog tabloida. Naime, s dozom mazohizma sam čitao brojne njihove kolumne. Čitao sve dok nijesam uvidio da je to promašaj i gubljenje vreme, ne samo za to što su po samim naslovima predvidive, već što sve liče jedna na drugu. Čitajući ih stiče se utisak da tu nema mjesta poređenju, jer isto kao da ih piše jedna ruka. Prije ustoličenja su „pumpali mišiće“ lažikomitama. Prepadali su narod da će doći i „druga strana“, te kako će četrdeset autobusa da doveze četiri hiljade ljudi. U pokušaju širenja panike, kada su izmislili te autobuse, nisu imali vremena da sračunaju koliko putnika prima jedan autobus, jer po toj njihovoj „informaciji“ na jedan autobus dolazi sto ljudi. Takva im je, otprilike, sva priča o „sudaru nacionalizama“, o „zastavama svih boja“, te o „dvije strane iste medalje“ i raznoraznim drugim besmislicama. Od 6. 9. ujutro vidi se da su izgubili svaki kompas. Zato je dovoljno izdvojiti neke kolumne Željka Ivanovića. Naslov: „Krah bratstva Milo–Vučić“ je izlišno je komentarisati. Prisutna je tu autorova nervoza, pa zato odmah zamjenjuje teze. Priča o „dva nacionalizma“ ne zaslužuje pažnju, niti njihova ideja „pomirenja“. Negdje u tekstu se vidi samo bratstvo „prve“ i „druge“ familije. Tu čak hvali Đukanovićev doprinos nezavisnosti Crne Gore. Naziva ga ocem nacije. Ne znam koliko je Đukanović otac nacije, ali stric plavog tabloida sigurno jeste. Plavi tabloid se sa svojim stricem nikada nije sukobio. Bilo je tu čarki oko akumulacije kapitala, ali kada je trebalo udariti na interese srpskog naroda, uvijek su bili jedinstveni. To se najbolje vidi sada. Ko je protiv održavanja popisa? „Prva“ i „druga“ familija i plavi tabloid. Ko iz aktuelne vlasti sprečava regulisanje statusa državljanstva? Naravno, plavi tabloid. Ko koči „čišćenje“ biračkog spiska? Jedino plavi tabloid. Postoji neka razlika između „prve“ i „druge“ familije. Prva familija je stvorila jaku partiju, ali lošu propagandu, a „druga“ familija obratno. Neslavno se završio projekat Pozitivne Crne Gore, a slično će, izgleda biti i sa njihovom URA-om. SDP može da dođe kao „spona“ „prve“ i „druge“ familije, ali samo pod uslovom da su se kad razišle.

Još nešto o pisaniji Ivanovića. U navedenoj kolumni, „kritički se obrušava“ na našeg svijetlog Mitropolita, te mu „sugeriše“ da „abdicira“ ako tako nastavi. E, pa, kad bi plavi tabloid mogao kako da zagospodari Crkvom i u njoj da „kadrira“. Posle toga tabloid vrši pritisak na premijera, jer mu ne može oprostiti što je odmakao državu od opasnosti u kojoj se nalazi i što je uspio, uz pomoć Boga, sv. Petra i koalicionih partnera da izbjegne scenario koji su pripremali „prva“ familija pomoću „komita“, a „druga“ familija pomoću propagande i sabotaže akcije policije od strane svojih podređenih u vladi. Sada misle da prepadima i pritiscima mogu nešto da urade. Naravno, tu je opet kolumna Željka Ivanovića pod naslovom: „Vlada još nije pala….“ Poenta je u sljedećem: ako vlada ne radi po direktivi plavog tabloida, ne treba ni da postoji (Svuda u svijetu vlasti imaju tabloide, samo u Crnoj Gori, tabloid hoće da ima vladu. Neskromno, zaista!). Normalno, u kolumni mora biti prisutan predsjednik Republike Srbije, pa se tu pominje i Dodik. Razvrstavaju se dobri i loši momci. S tolikom zbrkom u glavi, prije koji dan branio vladu, a sada je ruši. Sve okruglo, pa na ćoše. Onda tu mora biti i Putin. Smiješno! Pa popis stanovništva… Kakve to veze sa ovim ima?

Još jedna identičnost „prve“ i „druge“ familije. Danima posle ustoličenja Mitropolita, oni ne prestaju sa svojim negativnostima, a to potvrđuju njihovi portali. Nećemo navoditi autore sa CDM-a. „Vijestima“ bliska Daliborka Uljarević kritikuje Patrijarha kako je navodno bio spreman da ugrozi mir. Obje familije, zapravo, žale što se nije ugrozio mir, pa se sada nadaju u „komite“ i u emisiji „Načisto“ sagovornici se pitaju šta će da učine 14. 9.

Suštinska identitičnost „prve“ i „druge“ familije. Dvadeset i kusur godina obje rade na sistemskom satiranju srpstva u Crnoj Gori. Gllasilo „druge“ familije to čini propagandom, a „prva“ familija je to činila fizičkom silom. Litije su pokazale da oni ne mogu ugušiti srpsku misao u Crnoj Gori. Izbori 30. 8. 2020. su to potvrdili. Izbori u Nikšiću, opet. Najnoviji događaji, ponovo. To sve ne sprečava njihove očajničke pokušaje da nas udalje od Beograda i da nas posvađaju međusobno. U tom kontekstu vidimo maliciozne pokušaje plavog tabloida i tabloida „prve“ familije o navodnom pokušaju Vučića da izazove nerede u Crnoj Gori. Podsjećanja radi, sam premijer Crne Gore je demantovao takvu mogućnost. Potom propaganda o jednom incidentu u Beogradu. Jasan je tu motiv: zavaditi zvaničnu Podgoricu da zvaničnim Beogradom.

Pošto je „otišla po ledini čorba“ koju su kuvali „prva“ i „druga“ familija, plavi tabloid ne prestaje sa širenjem panike. U emisiji „Načisto“ vicepremijer tvrdi kako država na Cetinju nije mogla da obezbijedi red. To znači da „komite“ sjutra mogu blokirati, recimo, Bogetiće, preksjutra ko zna koje mjesto, a neka narod zbog toga pati. U to, naravno, niko ne može vjerovati, a frustracije zavjerenika, naravno, treba razumjeti. Glavna preporuka ministru policije za mjesto koje još obnaša bilo je to što je komentarisao štampu u emisiji „Boje jutra“. Za plavi tabloid ničega spornog nema u tome što izjavljuje da nije sposoban da resor koji on vodi ne može očuvati mir. Prosto i to da plavi tabloid u štampanoj verziji opet ne pokušava da proda rog za svijeću, reklamirajući ministrovu tezu da je moglo doći do incidenata. Plavom tabloidu je bitnije to njegovo mišljenje nego što do incidenata, na svu sreću, nije došlo…

Želim da se izvinim svim čestitim i stručnim ljudima koji časno rade svoj posao u toj kući. Oni nijesu krivi zbog takve uređivačke politike plavog tabloida.

Autor je doktorand filozofije