Srpska Crkva je viševjekovno ime i za Cetinjsku Mitropoliju!
Piše: Arhimandrit Petar Dragojlović
Srpska Crkva je viševekovno ime i za Cetinjsku Mitropoliju!
U ovo vreme puno laži i najcrnjeg i najprimitivnijeg nesojluka veoma je važno da vidimo šta su nam to u amanet ostavili sveti preci. Posebno oni sa Cetinja, koje se do skora kao grad dičilo imenom srpskog počivala a danas se više ne može prepoznati.
Veoma je, na primer, poučan i zanimljiv tekst Službe sv. Petru Cetinjskom, štampane 1895. godine po Blagoslovu Mitropolita crnogorskog, primorskog i skenderijskog Mitrofana Bana, u vreme nezavisne Knjaževine Crne Gore. Tekst Službe Svetom Petru Cetinjskom nam govori o svemu: i ko su Crnogorci i kako im se zove Crkva i kom narodu pripadaju. Evo samo par sekvenci iz pomenute Službe.
Stihire na Gospodi vozvah:
„Imajući vas svetitelji: novojaljeni Petre Čudotvorče Cetinjski, Vasilije Ostroški, Stefane Piperski i Arsenije Kosijerevski, koji svojim moštima osvećujete zemlju našu, kao ugodnici Božiji, koji predstojite Prestolu Svedržitelja Boga, usrdno vas molimo, sačuvajte otečestvo naše i sve ljude krstonosnog naroda srpskog.
Sveosvećeni oče Petre umoli Hrista Boga da sačuva narod srpski od mreža vražijih …
Ushvalimo svi slavu jeraraha, svetitelja Petra, Srpske Crkve svetli ukras i otečestva svoga predivnu zaštitu … Ne zaboravi otadžbinu tvoju i srpski rod.“
Znači i tada se u nezavisnoj Knjaževini Crnoj Gori, kao i danas, i kao i uvek, naša Crkva zvala – Srpska Crkva a narod u Crnoj Gori – srpski narod.
Stoga gospoda srbomrsci, nemoćnici i neznalice, ma odakle oni bili, mogu slobodno da plaču od muke ili škrguću zubima od zavisti. Nije zabranjeno. Neka slobodno vrišti i plače svaka nemoćna pokvarenost ljudska i svaka zloba demonska, jer svi oni koji se u Crnoj Gori kukavički, za činiju sočiva, odrekoše svojih srpskih predaka i svojih srpskih svetitelja – Svetoga Petra Cetinjskog, Svetog Vasilija Ostroškog, Svetog Stefana Piperskog, svetog Arsenija i svih drugih svetih Srba čije svete mošti počivaju u Crnoj Gori, i koji bi da prave sukobe i jurišaju na Cetinjski Manastir, zaista i jesu za plakanje.
No, nije to prvi put da su pojedini Cetinjani i Crnogorci pravili probleme Mitropolitima crnogorskim, primorskim i skenderijskim. Bilo je toga i ranije na pretek. I sam Sveti Petar Cetinjski je za svoga života na zemlji trpeo veliku zlobu i nevolju od pojedinih Cetinjana. Nije Sveti Petar 21. novembra 1823. godine bez velike nevolje pisao: „Ja sam odavno vidio da ovdje živjeti ne mogu i evo dođe vrijeme da od sile Cetinjske pod starost bježim iz Cetinja … Da među Turcima živim, ne bih toliki zulum trpio, koliko trpim od Crnogoracah. Zato vi pišem neka znate, vi i ostali Katunjani, da ovo ni pod koji način podnositi ne mogu, nego hoću bježat …“
Zbog takvih prokletih krvomutnika Sveti Petar Cetinjski je u svom Testamentu iz 1830. godine između ostalog pisao: “ … Ako bi se ko našao u narodu našem da ne primi ove moje potonje riječi i preporuke za istinite, ili ako ne bi sve tako poslušao, kako ova knjiga izgovara, nego bi kakvu smutnju i razdor među narodom usudio se činiti slovom ili delom, toga svakoga, koji gođ on bio, mirski ili duhovni, ja na smrtni čas moj vječnome prokletstvu i anatemi predajem, kako njega, tako i njegov rod i porod, da mu se trag i dom iskopa i utre“.
A sve se to ranije, kao i danas, zbog proklete gordosti i zavisti dešavalo, jer Sveti Petar Cetinjski još 1804. u pismu Arhimandritu Manastira Pive Arseniju (Gagoviću) piše sa bolom: „Mi smo Srbi takvi. Ne znademo niti hoćemo znati drugo nako jedan drugoga gnati i u nesreću bez čest postavljati. I što koji više radi za dobro obštenarodnje to se više zavist protiv njega vooružava, koja (jer) u srbskom narodu, kako i u grečeskom, gordost carstvujet“.
No, na hiljade je svedoka, od tada do danas, da svako ko je ustajao na Cetinjski Manastir, na bilo koju svetinju Srpske Crkve ili pak lično na Svetog Petra Cetinjskog, želeći širiti mržnju i razdore, ubrzo je od Boga bio strogo opomenut a neretko i veoma oštro kažnjen.
Ko ima uši da čuje, neka čuje.
Kaže meni jedan ,, komita “ , dok sam mu ja pomognut određenim dokumentima i primjerima objašnjavao da do 2 svjetskog rata i komunista u Crnoj Gori nije bilo crnogorske etničke pripadnosti nego samo srpske, da je sve to vjerovatno tačno ali da to njega ne interesuje, jer su veli zadnjih 75 godina Crnogorci i on i svi njegovi, pa on to sad ne može mijenjati 😄. Na primjere i dokumenta koje sam mu predstavio – poput ovog teksta službe Svetom Petru Cetinjskom, koji svi redom svjedoče jer u njima tako piše, da je Crna Gora bila srpska država u kojoj je živio čisti srpski narod, on kaže da se ne možemo vraćati toliko u prošlost, 100 ili 200 godina unazad, jer je tada bilo šta je bilo ali je sad drugačije, i on se drži toga 😄. Znači, to što su mu preci bili Srbi od kojih je i on nastao njega uopšte ne interesuje… tada smo bili Srbi a sad smo Crnogorci, i to je to… To što se na taj način odriče svojih predaka i njihove žrtve i suštine, ma briga njega, jer Milo je kralj a Crnu Goru treba braniti od srpskih okupatora 😄 Eto sa kakvim glavama treba čovjek argumentovano da diskutuje i da im nešto objasni 😄 Tako da su, oče Petre, male šanse da toliko jasna istina sadržana u tekstu službe Svetom Petru Cetinjskom, dopre do zarobljenih umova određenog broja komunizmom i partijom indoktrinisanih pripadnika našeg naroda, čiji je reprezentativni primjer ovaj pojedinac o kojem sam pisao.
Samo FRONT OSLOBAĐA! ❤️💙🤍