PROTIV ISKUSTVA STARIH

Piše: SIBIN

Valter Benjamin uočava da je iskustvo izgubilo vrijednost u generaciji između 1914-1918. Strahote rata učiniše svjedoke i učesnike ćutljivim ljudima, povučenim u sebe, nepovjerljivim. (O milionima mrtvih nemoguće je govoriti, to se ne može I ne smije apstrahovati.)

Današnji stariji nisu ni od kakve koristi mlađima. Nesporazum je nerešiv.

Digitalna generacija, naprosto, nema ni strpljenja niti sluha za priču, kao što u primjerima starijih nalazi samo nešto krajnje nerazumno, što je suludo slediti. Uostalom, ovaj svijet više nema ni direktnog uvida u znanje, ni dara da ga preko parabole sažme kao nešto, ipak, smisleno. (Hristos objašnjava Apostolima da je njima dato da vide Carstvo Nebesko, nama ostaje da se nadahnjujemo ljepotom kazivanja…)

Propovijed je stalni oblik predavanja i počinje sa nedostižnim cinicima. Oni su, dakle, na djelu, u praksi, na vlastitoj koži pokazivali kako se zastupa I živi ideja. Danas, Zaratrustra, plesač I zagovornik, zavodnik I onaj koji upućuje na „nadčovjeka“, ne bi bio udostojen ni podsmijeha rulje.

Otud zaista mora čuditi da sobom ispražnjeni političari ne izlaze iz mode! Možda je tome tako jer su oni prežvakana priča za prosjek I plebs.

Jedan drugi velikan (koji je pored drugih darova svijetu otkrio i Vitgenštajna), Bertrand Rasel, tvrdi da njegova djeca nikad neće upoznati sreću jer su rođena u XX vijeku.

Šta onda reći za djecu koja su rođena na početku XXI vijeka, koji će biti kraj ili početak sa nulte tačke? I od takve generacije još tražiti da vjeruje u iskustvo starih, koji su lišeni svakog iskustva, iz totalitarizma uskočili u obezljuđenu demokratiju I oslobođenje svih prava koja će naposletku pretpostaviti I pravo na istrebljenje čovjeka.
„Ne sledite nikad nikakve savete“, učitelj je rekao. (magister dixit)