Milo pravi „pitu“ od komita

Piše: Milisav Popović

Upamćen kao veleizdajnik, dezerter iz Vrhovnog savjeta odbrane u vrijeme napada NATO pakta na Crnu Goru i Srbiju, a sada kao zakleti protivnik ustoličenja mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru i s tim u vezi, protivnik dolaska patrijarha Srpske crkve Porfirija u Crnu Goru, Milo pravi svojevrsnu „pitu“ od novokomita, zarazniju i opasniju od samog kovida 19. Čudne li podudarnosti – 19 NATO država je bombardovalo SRJ punih 78 dana, taman onoliko dana koliko su trajale protestne litije protiv Milovog zakona kojim je Srpskoj crkvi u Crnoj Gori predviđao – nišu!
„Tepsija“ za ovakvu Milovu rabotu je doktor profesor Draginja, koja se „prči” – pravi se važna što joj je majka Srpkinja, a protiv Srba i srpstva predvodi hajku i j… im „srpsku majku“.
„Kutlača“ mu je Veselin Veljović, prethodno direktor policije, a sada Milov savjetnik, upamćen po tajnom slanju batinaša „odozgo“ da u mračnom podrumu prebijaju predanika Aleksandra Pejanovića, nekadašnjeg bokserskog reprezentativca SFRJ, kojeg će kasnije policajac i da ubije. Veljović sada javno poziva na neposlušnost institucijama nove Vlade.

A „začin“ su mu „trule daske“, zaostale iz sudova namiguše Vesne – „kresni okom“ – koje sabotiraju gonjenje Milovih mafijaša.
„Sač“ za Milovu „pitu“ od komita čini njegov razvlaššćeni i rasprdekani DPS, koji nikako da preboli gubljenje 30-ogodišnje vlasti.
Iako, nažalost, više neshvaćena nego shvaćena od onih koji su je izglasali, nova Vlada dr Krivokapića mora smjeti i umjeti da blagovremeno zaustavi divljanje novokomita čiji su mozgovi do te mjere isprani da skaču na službena vozila, a onda se kao prosuti krompiri kotrljaju džadama, dovodeći u opasnost i sebe i druge. A što je najgore – prijete krvoprolićem među braćom kakvo su izazvali njima slični prije stotinu godina.

Po svom vjerolomstvu, kao i po pljački sopstvenog naroda, i kao dvostruki premijer, i kao dvostruki predsjednik deli Milo neodoljivo podsjeća na poturčenjaka Crnojević Stanka kojeg je zbog njegove pohlepe sultan protjerao u Anadoliju, pa mu se ni groba ne zna. A knjaz Nikola mu je udjenuo riječi koje bi Milu još bolje pristajale: „Ja se htjedoh nebu pripet`, pa grom sretoh u visine, više volim i ovako nego puzit` u nizine”.

Po svemu sudeći za deli Mila, kralja iz Rastoka, bilo bi mnogo bolje da je pao sa Careva mosta u suvo korito rijeke Zete, nego što je dočekao prezir i prokletstvo od strane sopstvenog naroda, a naročito prokletstvo od strane mitropolita Amfilohija, onog koji ga je davne 1998. godine blagoslovio na mjesto predsjednika Crne Gore, ne sluteći, kako će ne mnogo kasnije sa tugom priznati – da je blagoslovio Judu.