NE ZNAJU ŠTA ČINE

PIŠE: SIBIN

Neprosvećenost karakteriše zadrtost, inaćenje, „prisiljavanje sebe na sebe.“ (M. Ekhart)

Ako, dakle, djelujemo samo I jedino onda kad ne znamo šta činimo, onda je logično da će rezultat biti poguban.

Društvo koje je pretrpjelo nasilnu kolektivizaciju, ispoljava ostrašćenost (obično prema izmaštanom objektu), pretkulturno stanje koje je po svemu nazadno.

Investirati sve u stvaranje neprijatelja prije ili kasnije pokazuje da se ne može sa samim sobom, da se u nepodnošljivom vakumu suočavamo sa negativnim odrazom. (Ovdje je osim političkog neophodan I psihoterapijski anganžman.)

Apsurd je kad ateista nastoji nešto braniti činom čiste vjere, jer po definiciji, on vjeruje da ne vjeruje.

Jedan filozof je objasnio da se protiv Hrišćanstva nemoguće boriti, budući da ono svoju moć crpi iz sopstvene nemoći, što je prvi objašnjavao sveti Pavle.

Evropa je Hrišćanski „kontinet znanja“, što će reći da ovakim događajima mi nastojimo da otpadnemo od nje.

„Ko ima uši da čuje neka čuje.“ Mk. 4:9