Piše: Igor Damjanović
Ukrajina će 24. avgusta obilježiti 30 godina nezavisnosti. Kao u svim državama sa upitnim nacionalnim identitetom ovaj datum će i u Kijevu biti obilježen pompeznim manifestacijama.
Kakvo je porijeklo praznika koga će Ukrajinci u utorak obilježiti? Riječ je o 30. godišnjici od kako je Vrhovni savjet Ukrajnske Sovjetske Socijalističke Republike proglasio „Akt o nezavinosti Ukrajine“. Ova odluka deputata, koje nije birao narod već delegirala Komunistička partija, bila je u dubokoj suprotnosti sa voljom građana Ukrajine, koji su samo pola godine ranije sa 70% podržali opstanak Sovjetskog Saveza. Ipak 3 decenije kasnije, na onim teritorijama koje su ostale u sastavu Ukrajine i koje i dalje kontroliše centralna vlast iz Kijeva to brutalno kršenje narodne volje od 24. avgusta 1991. godine prihvaćeno je kao glavni nacionalni praznik.
Obilježavanje 30. godišnjice „Akta o nezavisnosti Ukrajine“ pored protokolarnih manifestacija imaće i političku komponentu. U ponedeljak, dan uoči praznika održaće se samit „Krimska platforma“, na kome bi trebalo da učestvuju zvanični predstavnici 30-ak država. Cilj ovog skupa je razmatranje mehanizama kako vratiti ukrajinsku kontrolu na poluostrvu Krim. Ono što je za vlasti u Kijevu bilo posebno važno je usvajanje deklaracije na kraju samita, koja bi njihova nastojanja da internacionalizuju pitanje Krima dobilo autoritet 30-ak država učesnica.
Ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski pokušaće posebno da „Krimsku platformu“ iskoristi za popravljanje političkog rejtinga, koji je poslednjih mjeseci u strmoglavom padu.
Sa 73%, koliko je Zelenskog glasalo na predsjedničkim izborima 2019, podrška bivšem komičaru pala je po anketama u avgustu na jedva 27%. „Mi vraćamo Krim na međunarodnu pozornicu, da bi ga vratili Ukrajini. Treba zauvijek zaboraviti da će Ukrajina zaboraviti na Krim. Ukrajina pitanje Krima neće otvarati samo u jednom slučaju, kada se na Krimu opet podigne ukrajinska zastava.“ – izjavio je ukrajinski predsjednik uoči samita „Krimske platforme“.
Do dana dašnjeg nije poznato koliko će tačno država uzeti učešće na „Krimskoj platformi“, niti na kom nivou će biti predstavljeni. Ono što se može naslututi je da veliki igrači, poput SAD i Njemačke delegirati predstavnike iz „drugog ešalona“. Recimo, na protokolarnim manifestacijama povodom Dana nezavisnosti Ukrajine očekuje se dolazak njemačke kancelarke Angele Merkel, ali je gotovo izvjesno da ona neće učestvovati na „Krimskoj platformi“. Premijere, ili predsjednike na „Krimsku platformu“ mogle bi da pošalju tradicionalno antiruski opredijeljene Baltičke zemlje, a jedna od nepoznanica moglo bi da bude i učešće Crne Gore na ovom spornom samitu.
Emina Džaparova, zamjenica ukrajinskog ministra inostranih poslova koja pripada etničkoj grupi Krimskih Tatara, glavna je za organizaciju „Krimske platforme“. Ona je još prije nekoliko mjeseci uputila poziv crnogorskoj ambasadorki u Kijevu Dragici Ponorac. Naša i dalje aktuelna ambasadorka u Kijevu, široj javnosti je postala poznata u oktobru 2015. godine, kada je kao ambasador Crne Gore u UNESKO-u glasala za prijem lažne države Kosovo u tu organizaciju. Kome će poziv Džaparove Ponorac dalje proslijediti ostaje da se vidi. Međutim, imajući u vidu njenu spornu biografiju i službu bivšem režimu ne bi bilo nikakvo iznenađenje da to bude administracija predsjednika Mila Đukanovića.
Prisustvo bilo kog šefa vlade i države na „Krimskoj platformi“, pa i malene Crne Gore, bilo bi značajno ne samo za Ukrajinu, već i za njihove patrone u Vašingtonu i uz čiju podršku se organizuje čitava ujdurma. Sa druge strane Milo Đukanović bi predstojeći samit i prateće protokolarne manifestacije mogao da iskoristi dvojako. Prvo, mogao bi da poveća svoje oskudne spoljnopolitičke aktivnosti, na marginama sretne se na sa nekim od evropskih zvaničnika, a izjavama za ukrajinske medije napravi paralele situacije tamošnje situacije sa situacijom u Crnoj Gori, sa posebnim osvrtom na crkveno pitanje i sporne odnose sa Srbijom i Rusijom.
Tako bi mogao da iskoristi zapadnu naklonost Ukrajini i stekne poene na međunarodnom planu, ali i dodatno podgrijao uzavrelu političku atmosferu u Crnoj Goru. Drugo, učešćem na „Krimskoj platformi“ Đukanović bi još jednom poslao signale SAD i EU da je on tu spreman da izvrši svako njihovo naređenje, pa čak i ona koja nanose štetu nacionalnim interesima Crne Gore.
Ukoliko se od Mila Đukanovića očekuje štetno i nacionalnom interesu Crne Gore protivno postupanje, vlada Zdravka Krivokapića morala bi da se drži podalje od učešća na „Krimskoj platformi“. Ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov „Krimsku platformu“ okarkterisao je kao još jedan „bal vještica“, na kome će „Zapad nastaviti da podstiče neonacističko i rasističko raspoloženje savremenih kijevskih vlasti.“ Crna Gora nema nikakvog interesa da se miješa u sporove supersile Rusije i velike države kao što je Ukrajina.
Nesmotreni istupi premijera Krivokapića u Briselu i Londonu, te niz rusofobnih izjava i intervjua šefa diplomatije Đorđa Radulovića već su nanijeli mnogo štete i zaustavili obnovu dobrih odnosa između Rusije i Crne Gore. Stoga, učešće predstavnika vlade i crnogorske diplomatije na „Krimskoj platformi“ predstavljalo bi istorijsku sramotu i bilo bi fatalno po nacionalne i ekonomske interese Crne Gore.