Raković: Hrvatsku djecu od vrtića uče da mrze Srbe
Istoričar Aleksandar Raković kazao je na Televiziji Pink, u emisiji o zločinačkoj akciji „Oluja“, da u Hrvatskoj od vrtića vaspitavaju djecu da mrze Srbe. Vidimo, kaže, takve primjere svuda, posebno kada je riječ o proslavama uspjeha hrvatskih sportista.
S tim u vezi, kaže Raković, najteži trenutak u životu mu je bio kada je pao Knin i kada se hrvatska zastava zavijorila na kninskoj tvrđavi, u prisustvu hrvatskog rukovodstva i znamenitih sportista. Posle pada Knina pa svih redom gubitaka naših krajiških gradova do pada Sanskog Mosta, odlaska Srba iz Sarajeva i okupacije Kosova i Metohije i izgona Srba, naglašava Raković, sve te tragedije su postale za nas bolna rutina.
Raković je kazao da nije samo riječ o ideologiji i namjerama hrvatskih pravaša i frankovaca da Srba ne bude zapadno od Drine, već da su vijek i po njihovi ideolozi razvijali programe da Srba ne bude ni do Timoka. S tim u vezi i treba tumačiti frankovačke namjere da u okupiranoj Srbiji i Crnoj Gori tokom Prvog svjetskog rata pohrvaćuju stanovništvo preko preko nametnutog školstva.
Kulminacija takvih zlih namjera je genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima u Drugom svetskom ratu na prostoru Nezavisne Države Hrvatske. Stoga je Tuđmanova Hrvatska, kaže Raković, privela kraju te projekte da Srba u Hrvatskoj više ne bude, da posle zločinačke akcije „Oluja“ ne ostane više ni jedan Srbin.
Pritom, tvrdi Raković, Republika Hrvatska crpi kontinuitet sa Nezavisnom Državom Hrvatskom preko sjećanja na događaje u Blajburgu, kroz sponu sa sportskim takmičenjima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, današnjoj fudbalskoj ikonografiji pa čak i činjenici da je Hrvatska nedavno igrala u crnim dresovima s varijantom šahovnice na grbu koja potiče iz Nezavisne Države Hrvatske, a ima još brojnih primjera.
Posebno je naglasio kako nije slučajno što hrvatska reprezentacija igra u crnim, a crnogorska u zelenim dresovima jer to treba da demonstrira silu prema Srbima.
Čak je i Zoran Milanović morao da izmisli da dio njegove porodice potiče iz ustaške matrice jer se bez tih glasova utemeljenih na srbofobiji u Hrvatskoj ne može osvojiti vlast, tvrdi Raković. Stoga za znatan broj Hrvata nije nikakva uvreda ni da im kažete da su ustaše.
Raković je zaključio kako se stalno mora govoriti da su hrvatski i muslimanski separatisti, koji su izvršili oružanu agresiju na Jugoslaviju, najodgovorniji za preko sto hiljada stradalih od 1991. do 1995. i da se opšta krivica nipošto ne može prebaciti na srpski narod jer je branio jugoslovensku državu koju je 1918. i stvorio.
Samo se nama prosipa bratstvo i jedinstvo. Je li ovo moguće? Jeste sigurno.
Neka pricaju. Bitno je da nas Rakovic, DF i Borba uce da volimo sve, da ne budemo kao oni.
A đe je bila srbijanska vlast da ih odbrani? Niže, no im je odgovaralo naseljavanje Vojvodine da bi se dobila srpska većina. O tome se ćuti. Valjda je Vojvodina bolja zemlja no Krajina, koja ne vrijedi ništa bez mora.
Sta ste navalili s ovim vucicevim poltronom rakovicem vise,sami smo krivi sto su nas proterale ustase.
Milosevic nas je prodao tudjmanu,trebali smo da udjemo u Zagreb pa tek onda da pregovaramo.
U ratu iz 90tih su se preko nišana gledali braca od strica iz moje familije !.
Toliko o pohrvaljavanju !.
To su i u vrijeme komunizma radili !.
A glupi Srbi da budu objektivni se ubiše medjusobno !.
Austrougarska je pravila od Srba hrvatsku naciju !.
Isti jezik, isti obicaji, isti mentalitet nisu slucajno !.
Ta mržnja se uči ne samo u institucijama, već kod kuće, u porodici, katoličkoj porodici. U stvari to je takav program osmišljen prije više od hiljadu godina. Rimske patricijske porodice su imale institut zvani „Adoptio“. Imali su običaj da usvoje djete nekog porobljenog naroda i da od njega naprave najvećeg mrzitelja svoga naroda. Ovakvo ponašanje je bilo primjećeno i iskorištavano u Rimskom društvu. Naslednici Rima, Vatikan je ovaj sistem podigao na nečuveni nivo zločina. Najdrastičniji primjer konverzije je Tomas De Torkenada, prva generacija pokatoličenog jevrejina čiji su roditelji bili jevreji i prešli na katoličanstvo. Čuveni biskup Sevilje i veliki majstor Inkvizicije koji je istrebio svoj narod jevrejski na iberijskom poluostrvu. Safardi su bili nosioci jevrejske duhovnosti u vremenu kada jevrejski narod nije imao slobodnu državu. U Španiji su stvorena najznačajnija djela jevrejeske kulture i duhovnosti kao što je Talmud, Zohar i religijska filozofija Kabala. Ovaj konvertit je zatro čitavu istoriju svoga naroda u Španiji. Konverzija u katoličanstvo je nešto najstrašnije što se može desiti isključivo iz razloga što je katoličanstvo u stvari satanistička sekta. Konverzija u satanizam je užasna stvar. Nebrojeni su zločini genocida po cijelom svijetu počinjeni od ovih satanista. Po Evropi i ostatku svijeta. Sjetimo se Albigenzijskih Ratova, Sjevernih Krstaških Ratova, Španske Inkvizicije, Bartolomejske Noći, Tridesetogodišnjeg Rata, Genocida domorodačkih kultura na američkom kontinentu, satiranja mnogobrojnih zajednica po Indiji, balkanskih napada na srpski narod nakon 1871 godine i sticanja nezavisnosti Srbije i Crne Gore. Ovim katoličkim satanistima je od najvećeg značaja da njihovi vjernici nikada ne saznaju svoje pravo porjeklo i stoga moraju uvjek da ih održavaju u stanju mržnje i straha prema svome bratu i sestri. Obično imaju pogrdne nazive u pravom satanističkom stilu kojima etiketiraju srpski narod. Na primjer „Šizmatici“ ili „Šumnjaci“ ili „Vlasi“ ili „Srbočetnici“. Parole koje uče u katoličkim sjemeništima kao na primjer „Srbe na Vrbe“. Tako taj Hrvatski odnosno Srpski narod održavaju u stanju kolektivne amnezije o sopstvenom porjeklu jer Hrvati su Srbi. Srpsko pleme sa rijeke Korane, Koranci. Strašna je ta satanistička sekta iz Vatikana. Mračnjaci su to oduvjek. Dovoljno je pogledati na koji način su u Irskoj na grozomoran način tretirali žene koje su zatrudjele vanbračno i na koji način su satirali tu jadnu djecu. U Argentini ubijali majke a djecu davali na usvajanje fašističkim oficirima vojne hunte. U Kanadi satirali djecu Indijanaca. Oduvjek ostrašćeni da počine pokolj djece. Silovanja po sjemeništima da bi djeci izbrisali sjećanje na prethodni život traumatičkim nasiljem a da bi se uspješno obavila konverzija. Ovi zločinci moraju biti izvedeni pred međunarodni tribunal Ujedinjenih Nacija gdje će se njihovi zločini prikazati cijelom svijetu i gdje će ta satanistička sekta biti zauvjek rasformirana i kažnjena istorijski. Moramo nastaviti da ih razobličavamo. Potrebno je da se skupi video i audio materijal njihovih satanističkih indoktrinacija i navođenja na mržnju, pa to koristiti kao dokaz njihovog zločinstva. U školskom programu je potrebno ostvariti veliki broj časova u kojima bi se djeca edukovala o metodama zločina te satanističke sekte. Potrebno je djeca da budu svjesna opasnosti od katoličke satanističke sekte i katoličkih sveštenika predatora. Potrebno je dakle institucijalni odgovor na problem širanja mržnje od strane te satanističke institucije zvane katolička crkva.
Nego ovaj Raković nema pojma o istoriji srpskog naroda. Čim kaže kako je istoričar Srpske Pravoslavne Crkve sve je jasno. Srpska Pravoslavna Crkva baš kao i sve religijske organizacije krivotvore istoriju a da bi prikrili činjenicu da je srpska država postojala prije njih i da nisu svi Srbi pravoslavci. Nije istorija srpskog naroda počela sa Nemanjom i sa Rastkom. Prava je nesreća što je srpski narod postao isuviše vezan za Pravoslavnu Crkvu i tako postao žrtva interesa ove crkvene organizacije.
Moram ovdje da istaknem jednu činjenicu a koja je u krugovima Srpske Pravoslavne Crkve tabu i ne smije se nikada reći. Nemanja II odnosno sin Nemanje Velikog Župana, krunisan je za Kralja u Crvi Svetog Mihaila na prevlaci u Boki Kotorskoj 1219 godine sa krunom koju mu je tada poslao Papa Rimski. Ritual krunisanja je ritual krštenja u isto vrijeme i osoba koja biva krunisana dobija novo ime, Stepan I. Dakle ovim krunisanjem postao je Katolik ali vjerujem da je Katolik bio i prije krunisanja. Sigurno Papa Rimski nebi poslao krunu nekom vladaru koji nije bio Katolik. Obred krunisanja je izvršio izaslanik Pape koji je ostao misterija, neznamo mu ime, ali nije mogao biti nižeg ranga od Biskupa. Obredu su sigurno prisustvovali i Kotorski i Barski Biskup koji nosi titulu Primas Srpski jer je 150 godina ranije krunisao srpskog kralja Zete Mihaila takođe krunom Pape Rimskog. Nakon dolaska Rastka, monaha Save iz Nikeje sa odobrenjem Nikejsko Cara da može stvoriti nezavisnu Episkopiju, a prisiljen događajima jer je uvidio da će Srbi preći u katoličanstvo ako ne popusti i izađe monahu Savi u susret. Srpski kralj Stepan tada prolazi kroz ritual miropomazanja u Žiči 1221 godine u novoformiranoj Episkopiji a kako bi uzdigao i duhovnu vlast na nivo nezavisnosti. Crkva Svetog Mihaila je takođe podignuta na nivo Episkopije. Nikejski Car nije imao moć ni titulu Vizantnskog Cara pa ostaje pitanje dali je podizanje Srpske Pravoslavne Crkve na nivo autokefalnosti legitimna. Takođe ostaje nerazrješeno pitanje Episkopije u Crkvi i manastiru Svetog Mihaila na prevlaci. Mislim da nebi bilo problema kada hrvatski kovertiti nebi grabili sve što je srpsko a katoličko. Jasno je takođe da su srpski kraljevi dobijali krune od Pape a ne od Vizantije i da je nastanak nezavisne države srpske vezan za Katoličku Crkvu. Ovi su naravno ovo radili jer su im bili potrebni srpski vladari koji bi se suprostavljali uticaju Vizantije. Kompleksna je naša istorija a neki istoričari nemaju pojma o čemu pričaju.
Na svu sreću, ove moje komentare neće niko pročitati pa će svi ostati i dalje neprosvijetljeni i u mraku neznanja. Što neki u crkvenim krugovima jednim i drugim smatraju pozitivnim. Nema ništa bolje nego kada je narod neobrazovan i lak za manipulisanje crkvenim autoritetima.