Zogović: Đukanovićeva ideološka matrica nadživjela čak i njegov izborni poraz!

Piše: Milun Zogović, poslanik DNP-a i predsjednik Administrativnog odbora

Ako pažljivo analiziramo političke zaokrete u Crnoj Gori lako je uočiti da je nakon odluke da bespogovorno služi stranim centrima moći 1996. godine gospodin Milo Đukanović prihvatio narativ o dežurnom krivcu sa Terazija.

U početku blago i sramežljivo a onda sve jače, i jače presoljavao.

Očekujući po principu „kuvane žabe“ da će nam kada prepoznamo podlu igru i stvarne namjere biti kasno i nemoguće da iskočimo iz lonca.

U toj igri bez granica, začaranom krugu vrćeli smo se htjeli, ne htjeli, godinama.

Stvarne namjere te antisrpske politike mnogi su na žalost prepoznali tek kada je i Crkva došla na red.

Trebalo je da ode čak toliko daleko.

Do tada su mnogi pragmatično „žmureli na jedno oko“.

Često su kao alibi korištene priproste priče kako je Milo Srbin, kako voli Srbe, ali eto mora zbog svijeta inače on ne bi i tako dalje i tome slično.

Naivno sam vjerovao da smo sa 30-im avgustom 2020. godine raskrstili i sa takvom zarobljenom sviješću, koja po tudjem nalogu traži neprijatelja tamo gdje ih Crna Gora nikada nije imala.

Na žalost danas ne mislim više tako.

Evo opet Beograd napada a mi se branimo.

Gorak ukus da je Đukanovićeva ideološka matrica nadživjela čak i njegov izborni poraz.

Za Đukanovića su svi predsjednici Srbije bili neprijatelji Crne Gore, Milošević, Koštunica, Tadić, Vučić.

Lako je zaključiti da to nije imalo veze sa ličnostima i politikom, zapravo stvoren je mit o glavnom neprijatelju Crne Gore koji se zove predsjednik Srbije i vlasti u Beogradu.

Priznanje Kosova, glasnje za prijem Kosova u UNESKO, progon srpskog jezika, slanje crnogorskih vojnika na okupirani Kosmet, slanje crnogorskih vojnika na proslavi „Oluje“, protjerivanje ambasadora Srbije, progon Srpske Crkve, rezolucija o genocidu u Srebrenici su akti dobronamjernosti i dokaz dobrih namjera države Crne Gore prema državi Srbiji.

A ako se neko sa mrskih Terazija drzne da kaže e pa hvala vam braćo, ne pomažite nam i ne branite nas više, dosta ste nas branili, odmah mu treba poslati poruku dalje ruke od Crne Gore jer ako oni gore u Beogradu ne prihvataju ovakve „darove“ od bivših i sadašnjih crnogorskih vlasti treba ih odmah upozoriti da je Crna Gora nezavisna i suverena i da nam se ne miješaju.

Otkud njima pravo da se bune što je Crna Gora priznala Kosovo, što je slala vojnike na Kosovo i na proslavu „Oluje“, što je protjerala srpski jezik i htjela da otme Srpsku crkvu, otkud bre njima pravo da se bune protiv rezolucije o Srebrenici i da napadaju suverenitet Crne Gore.