Vukićević: Funkcioneri bivšeg režima bestidno i podmuklo pokušavaju da skrnavljenje spomenika pripišu politici nove vlasti

Piše: Boško Vukićević

Skrnavljenje spomenika Ljubu Čupiću je užasan, divljački i primitivan čin pojedinca, koji se na nekoj anticivilizacijskoj skali gotovo može približiti nedavnom slučaju uriniranja po pravoslavnoj crkvi u Kotoru. Svako normalan i elementarno vaspitan mora osuditi jedan takav, malo je reći skandalozan i odvratan postupak. Međutim, ako postoji išta odvratnije i nemoralnije od samog tog čina, to su bezočne zloupotrebe datog događaja u političke svrhe od strane funkcionera oborenog diktatorskog režima. Prije svega, iako je to manje bitno u ovom slučaju, uočava se poslovična selektivnost u promatranju i analizi događaja od strane pomenutih individua: ne sjećamo se njihove slične javne reakcije u pomenutom slučaju skrnavljenja crkve u Kotoru i drugim.

No, više od navedenog, zapanjuje bestidna, podmukla reakcija funkcionera bivšeg režima koji su na orkestriran način, kao po komandi, skandalozan čin pokušali da pripišu politikama nove vlasti. Zaista, ne zna se da li ima više banalnosti ili moralne prljavštine u takvom perfidnom pokušaju. Naime, niko ne može za sada pouzdano znati zbog čega je neodgovoran pojedinac napravio jedan tako ružan gest (vjerovatno će istraga utvrditi); možda su u pitanju bile neke psihičke smetnje ili nešto drugo. Ali ono što je najmanje vjerovatno jeste da je bio direktno ili indirektno instruisan od strane nove vlasti da počini dato djelo, a upravo se u takvoj javnoj optužbi sastoji papagajska retorička paljba bivših kleptokrata.

Ako se, pak, utvrdi da za jučerašnji slučaj ima neke političke odgovornosti, nema nikakve sumnje da će ona biti upravo na strani današnjih perfidnih denuncijanata iz redova poražene autokratske vlasti. Upravo oni, mjesecima unazad, agresivnom i ekstremističkom retorikom o „ugroženosti države“ podgrijavaju podjele i sukobe u društvu i eventualno podstiču izbijanje incidenata i skandala poput jučerašnjeg.

U tom smislu ne treba se posebno osvrtati na nevaspitanje i tradicionalnu neznavenost mlađanog gradonačelnika Podgorice i ostalih apartčika koji su komentarisali dati događaj. Umjesto toga, osvrnuću se na izjavu Đukanovića, koja je kao po običaju opasnija i ekstremnija od intervencija sitnijih partijskih riba. Dakle, predsjednik države, očekivano, za skandalozni čin govori da je „najbjelodaniji izraz povampirenja četničke ideologije koje svojim nečinjenjem podstiče nova parlamentarna većina“. Nakon takvog bezočnog pripisivanja čina novoj vlasti, što sam gore komentarisao, Đukanović čini nešto mnogo ekstremnije i opasnije: po svom ustaljenom običaju, on prijeti neistomišljenicima. Dakle, on upozorava: „ako nadležni organi adekvatno ne reaguju, znaćemo kako da odbranimo revolucionarno nasljeđe“.

Nema nikakve dvojbe o prijetnji Đukanovića; on opet, sa mjesta predsjednika države, pokazuje nepoštovanje prema nadležnim organima i Ustavu i najavljuje eventualno neustavno i protivzakonito djelovanje. Opet najavljuje šume i revolucionarne aktivnosti. To su izuzetno opasne stvari. Još jednom apelujem na nadležne institucije da se pozabave ekstremističkom retorikom i najavom neustavnog djelovanja od strane predsjednika države.