Prošlo je 95 godina od smrti Arčibalda Rajsa. Ovo ime dobro je poznato srpskom narodu zahvaljujući riječima koje im je ostavio kao testament. Njegova želja i namjera bile su da prenese svoje iskustvo života sa Srbima, pošto je na pragu Velikog rata došao u Srbiju sa ciljem da istražuje zločine austrougarske, njemačke i bugarske vojske nad civilima. Bio je rođeni Nijemac koji se školovao u Švajcarskoj. Kako je zapisao, „srcem je bio Srbin“.
„Čujte Srbi… Čuvajte se sebe“ Arčibald Rajs završio je 1928. godine. Na nekoliko desetina stranica iznio je, kako je naveo u uvodu, „uz vrline koje su istinski lijepe“, i mane i loše strane.
„Neću skriti od vas ništa bitno od onoga što sam vidio, jer pravi prijatelj nije onaj koji vam laska, već onaj koji vam kaže istinu, cijelu istinu“, zapisao je Rajs.
Arčibald Rajs kroz patnju sa Srbima
Ovaj testament, odnosno svoje mišljenje o Srbima i analizu mentaliteta i karakternih osobina, Arčibald Rajs smatrao je uslugom koju može Srbima da učini. Svoje misli nazvao je ogledalom koje daje narodu koji voli i poštuje. Ili će ove spise pročitati, zamisliti se nad sadržajem i iz toga izvući korist, ili će ih prezreti, pa će onda „ona istinska srpska duša, duša vaših hajduka i junaka ratova za oslobođenje, nestati sa vaših prostora“.
„Bio sam sa vama kada ste bili u nevolji. Dijelio sam sa vama te patnje i da bih to mogao, žrtvovao sam sjajan život i lijepu karijeru koja je mnogo obećavala. Zavolio sam vas jer sam na djelu vidio vaše ljude iz naroda u bitkama i presudnim trenucima, kada se prepoznaje istinski karakter vaše nacije. Zavolio sam vas i zbog žrtava koje sam radi vas podnio, jer za ljude i stvari se utoliko jače vezujemo ukoliko nas to vezivanje košta žrtvovanja“, zapisao je u uvodu Rajs.
U svom testamentu Arčibald Rajs najviše riječi posvetio je onome što, kako je zapisao, „vi nazivate ’inteligencijom’“, ali ne u svojstvu vrlina.
„Njome ću se pozabaviti tek u djelovima posvećenim vašim manama. Srećom, vaš narod ponajviše čine seljaci, a ne ’inteligencija’“, piše Rajs.
„Čujte Srbi“: Rajs o vrlinama naroda
„Narod vam je hrabar i njegova hrabrost često seže do junaštva. Mogu to s pravom da kažem jer sam gledao vaše vojnike, a oni nisu bili ništa drugo do sam narod, u skoro svim bitkama velikog oslobodilačkog rata. Vidio sam i povlačenje preko Albanije, kada su vam se mnogi seljani i varošani nadmetali u junaštvu sa vojnicima, vojnicima koji su stigli na Krf tek kao ljudske sjenke… Vidio sam i vaše ranjenike u pokretnim bolnicama i na operacionim stolovima. Rijetko bi im se jauk, pa ni jecaj, oteo iz usta, a često ih, naročito u početku rata, usljed nedostatka narkotika nisu ni uspavljivali.
Narod vam je rodoljubiv. Ne znam ni za jedan narod u kojem legendarni nacionalni junaci toliko žive u narodnoj duši kao kod vas. A imate i onaj veličanstveni dar da vas sjećanje na te junake zna toliko nadahnuti da vam vlastiti život više ništa ne znači“, riječi su Rajsa.
Srbi su i gostoljubiv narod koji nije religiozan i koji nije mogao da prihvati Boga kakav je u Bibliji, već ga je pretvorio u vječnog i svemoćnog glavara, piše Rajs. Po njegovom mišljenju, Srbi znaju za samilost. Srbi su ponosni, ali ne i oholi. Srbi su bistri, jedan od najbistrijih naroda koje je Rajs vidio.
„Shvatate brzo i pravilno. Sa svojom inteligencijom i prirodnim bogatstvima tla morali biste imati jednu od glavnih uloga u Evropi. Vaše mane, pogotovo mane onih koje vi nazivate svojom ’inteligencijom’, sprečavaju vas da to postignete“, mišljenje je njemačkog istraživača.
„Niste veliki radnici“
„Niste veliki radnici“, Rajs započinje poglavlje o manama i odnosu srpskog naroda prema radu:
„Često odlažete za sjutra, čak i za prekosjutra, ono što biste mogli da uradite danas. Posljedica je da se to često nikada i ne uradi. Koliko ste samo ličnih i, još gore, koliko gubitaka po svoju zemlju podnijeli zbog tog olakog dangubljenja! I vaš seljak gubi, zbog nedovoljnog zalaganja u radu, dobar dio onoga što bi mogao dobiti od svoje mnogo plodne zemlje. On ne primjenjuje savremene i racionalne postupke u poljoprivredi, pošto bi ga oni, bar dok se ne bi na njih privikao, tjerali da više radi. ’Tradicija’ mu je izgovor što ih ne primjenjuje.
Na isti taj nedostatak poleta u radu ne nailazimo samo na selu, nailazimo na njega i u gradu, čak u izraženijoj mjeri. Prije svega, zašto vam se sela sve više prazne, a seoska omladina, koja sigurno ne bi bila suvišna na selu, navaljuje u gradove da bi tu potražila zaposlenje. Sigurno ne zato što ih vaše selo, koje je osim rijetkih izuzetaka jedno od najplodnijih i najnenaseljenijih u Evropi, ne bi moglo hraniti. Ne, ona dolazi u grad iz dva razloga:
Prvo, danas mnogi mladi ljudi smatraju ponižavajućim da budu seljaci, pa žele da budu ’činovnici’ jer misle, i u velikoj većini slučajeva s pravom tako misle, da će im posao u svojstvu činovnika biti lakši. Ovakvo stanje duha, naravno, slabo pogoduje vaspitanju vrijednog osoblja u državnim službama. I, zaista, lično iskustvo mi je pokazalo da je polovina vaših činovnika loša i veoma lijena. Dovoljno je da uđete u poštu, gdje bezbrojne gospođice neprestano brbljaju, popravljaju šminku, a jedva da se potrude, i to veoma neljubazno, da udovolje narodu kojem bi morale biti na raspolaganju.“
Otkud nedostatak radne energije?
Nedostatak radne energije kod Srba Arčibald Rajs ovako objašnjava:
„Treba ipak reći da se kod vas taj nedostatak radne energije objašnjava na dva načina.
Najprije, pod turskom vlašću vam je i najžešći rad malo koristio. Od njega se bogatio samo vaš ugnjetač. Tokom vjekova navikli ste se da radite samo onoliko koliko je neophodno.
Zatim, zemlja vam je tako plodna. Uz veoma malo rada imate što vam je potrebno za život. Niste htjeli da radite više zato što bi to koristilo samo vašem tiraninu. I tako, kroz duge vjekove, navikli ste se da malo radite i još nijeste uspjeli da raskinete s tom navikom, koja u današnjim okolnostima, kada ste postali veliki narod koji mora da ima svoju ulogu u svijetu, nije više dopustiva.
Dakle, u ono vrijeme ste malo radili kako ne biste stvarali bogatstvo svojim ugnjetačima…
Danas su, iako relativno malo rade, mnogi od vas postali pohlepni. Dolazili su u dodir sa drugim zemljama prije Velikog rata, a naročito tokom njega. Vidjeli su raskoš velikih zapadnih gradova i zadivila ih je vidljiva moć novca, a nijesu uvidjeli šta je u njoj lažno. Kada su se vratili kući, željeli su da se po svaku cijenu obogate, ali ne velikim i poštenim radom. Prisjetili su se svojih nekadašnjih turskih gospodara, pa su krenuli njihovim primjerom u korupciju.
I tako se u ovu zemlju, koja je nekad bila zemlja sušte čestitosti, uvukla odvratna korupcija koja je zarazila posebno one među vama koji se oholo nazivaju ’inteligencijom zemlje’.“
„U gradovima caruje novac“
Po iskustvu i mišljenju Arčibalda Rajsa, Srbi gube ponos pred novcem.
„Vi, koji pred bogatim i moćnim ugnjetačem nijeste htjeli da se pokorite, sada gubite taj ponos pred bogatstvom, pred novcem. Istina, nekadašnji duh još postoji na selu, ali u gradovima caruje novac. Koliko sam puta gledao kako se vaši najmoćniji ljudi klanjaju bogatstvu?
Milioner, koji je za vrijeme rata miješao pijesak i brašno i isporučivao ga vojnicima što su se borili i ginuli za vašu slobodu i koga je sud za to i osudio, danas je još bogatiji i svemoćan, a vi mu laskate…
Kada vam je zlato, tokom dugih vjekova uskraćivano, najzad postalo dostupno, suviše vas je opčinilo, i zbog te opčinjenosti izgubili ste mnoge veoma plemenite osobine koje ste imali, a koje, uostalom, još srećemo kod ljudi kojima je dalek život vaših ’intelektualnih gradova’.
Smatram da je kod pojedinaca neka karakterna osobina nestala pod tuđim uticajima, samo potisnuta, i ona se ponovo može javiti. Ono što se dešava u pojedincu mora se dešavati i u zajednici. Zato sam ubijeđen da se vaše dobre osobine koje ste imali ponovo mogu iskazati ako to iskreno želite“, napisao je Arčibald Rajs u dijelu svog testamenta namijenjenom srpskom narodu koji je mnogo zavolio.
Kao iskren prijatelj, Rajs je Srbe kritikovao i zbog toga što je, kako je zapisao, „najbolji način da brzo postaneš bogat (Srbin) jeste da postaneš ministar“ i izvučeš ličnu korist iz sklonosti ka stranačkoj politici.
