Politički haos u najavi: Knežević podigao ulog, Spajić na mukama – BS na ledu?

Ponude koje je lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević uputio je premijeru Milojku Spajiću mnogo više od obične političke inicijative. One su istovremeno pritisak na premijera, pokušaj redefinisanja odnosa unutar parlamentarne većine i otvaranje pitanja da li je sadašnja koalicija sa Ervinom Ibrahimovićem i Bošnjačkom strankom (BS) dugoročno održiva.

Knežević je Spajiću praktično ponudio dva politička izlaza.

Prvi je da Pokret Evropa sad (PES), čiji je Spajić lider,raskine koaliciju sa Bošnjačkom strankom, nakon čega bi DNP bio spreman da manjinski podržava Vladu kada su u pitanju ključni zakoni i ustavne promjene koje zahtijevaju dvotrećinsku većinu. Takav model bi formalno ostavio Spajića na vlasti, ali bi ga politički mnogo više vezao za partije bivšeg Demokratskog fronta.

Druga ponuda odnosi se na podršku ustavnim promjenama ukoliko se otvori pitanje vraćanja srpskog jezika u status službenog jezika u Ustavu Crne Gore. Time je Knežević pokušao da jedno od najvažnijih identitetskih pitanja ponovo vrati u centar političke debate i da ga poveže sa procesom ustavnih reformi.

Zašto je Knežević izašao sa ovim ponudama?

Lider DNP-a pokušava da ukaže na ono što vidi kao političku nedosljednost premijera. On podsjeća da je Bošnjačka stranka u Bijelom Polju u koaliciji sa DPS-om, dok je u Budvi odbornik PES-a podržao formiranje vlasti koju predvodi DPS. Istovremeno, BS je jedan od najvažnijih partnera Spajićeve Vlade.

Podsjetio je kako je Evrin Ibrahimović obilazio Crnu Goru tražeći podršku na predsjendičkim izborima za Mila Đukanovića. Knežebvić je podsjetio i da Ibrahimovića savjetuje Ranko Krivokapić (SDP).

Poruka Kneževića je jasna: ako je DPS i dalje politički problem za parlamentarnu većinu koja je nastala nakon 30. avgusta, onda se mora objasniti zašto su prihvatljivi partneri oni koji lokalno sarađuju sa DPS-om, a nijesu prihvatljivi oni koji su bili nosioci promjena 2020. godine.

Na taj način Knežević pokušava da kod biračkog tijela nekadašnjeg DF-a pojača osjećaj da su stranke koje predstavljaju srpski politički blok marginalizovane u odnosu na manjinske partnere.

Hoće li Spajić prihvatiti ponudu?

Politički gledano, veoma je malo vjerovatno da će Spajić prihvatiti prvi predlog o raskidu saradnje sa Bošnjačkom strankom.

Razlog je jednostavan. BS trenutno predstavlja važan stub parlamentarne stabilnosti Vlade. Izbacivanje Bošnjačke stranke iz vlasti otvorilo bi ozbiljna pitanja odnosa sa manjinskim narodima, ali i međunarodnim partnerima koji insistiraju na inkluzivnosti vlasti. Osim toga, Spajić je posljednjih godinu dana ulagao značajan politički kapital u predstavljanje svoje Vlade kao široke i građanske koalicije.

Prihvatanje Kneževićevog predloga značilo bi zaokret ka političkom modelu koji bi mnogi tumačili kao povratak dominantnom uticaju nekadašnjeg DF-a na državnu politiku, što premijer nastoji da izbjegne.

Šta je sa srpskim jezikom?

Druga ponuda ima nešto veći politički potencijal, ali ni ona trenutno ne djeluje realno ostvariva.

Pitanje statusa srpskog jezika nesumnjivo ima podršku značajnog dijela građana, posebno nakon posljednjeg popisa. Međutim, svaka promjena Ustava zahtijevala bi širok politički konsenzus, uključujući podršku partija koje se tome snažno protive.

Spajić je do sada pokazivao oprez kada su u pitanju identitetske teme, nastojeći da fokus zadrži na ekonomiji i evropskim integracijama. Zbog toga je malo vjerovatno da će upravo njegova Vlada otvoriti pitanje koje bi moglo proizvesti nove političke i nacionalne podjele.

Poruka više nego ponuda

Suštinski, Kneževićeve ponude trenutno više djeluju kao politička poruka nego kao realan pregovarački okvir.

Njima DNP pokušava da pokaže da postoji alternativna većina za ključne odluke, da problematizuje poziciju Bošnjačke stranke u vlasti i da podsjeti birače da pitanja srpskog jezika i ustavnih promjena nijesu nestala iz političke agende.

Za Spajića, međutim, prihvatanje bilo koje od dvije ponude donijelo bi više političkih rizika nego koristi. Zato je izvjesnije da će premijer pokušati da zadrži postojeći model saradnje sa BS-om, uz istovremeno održavanje korektnih odnosa sa DNP-om i ostalim konstituentima većine.

U tom smislu, Kneževićev potez prije predstavlja podizanje pregovaračke cijene i pozicioniranje pred buduće političke procese nego stvarni uvod u rekonstrukciju vladajuće većine.