POLITIKA BEZ PRINCIPA OBIČNA TRGOVINA IDEALIMA
Piše: Sreten Ćeranić
Negdje u ovo doba 2018., nakon predsjedničkih izbora na kojima je Đukanović razmontirao protivkandidate (Bojanić, Milačić, Dedić…), krenula je međusobna hajka na relaciji Demokrate-DF, i tada je Bečić gostovao kod Komnenića gdje je prvi put lično izjednačio DF i DPS (prije toga je to radila botovska mašinerija pod komandom goniča robova, šefa svih preletačevića kakav je npr Katić, megatrendovca Bogdanovića, Bečićeve desne ruke), i pritom izjavio: „Ovoj državi i ovom društvu će biti bolje tek kad DF i DPS zajedno budu ispod 50%.“ Tad sam pisao, uporno, da DF treba da raskine svaku koaliciju na lokalu s Demokratama (držali su zajedno, da podsjetim: Berane i Boku sem Tivta; ne sjećam se da li je taj intervju uslijedio pred lokalne u većini opštinama ili je nakon istih gdje ih je DPS opet razmontirao).
Zašto, iako bi to značio kraj DF-a?
Margarit Tačer je izjavila:„Konsenzus je stvar kojom niko nije zadovoljan, premda je svi podržavaju. Zato ja nijesam političar konsenzusa nego političar uvjerenja.“
Ko je i šta je sve uradila Čelična Dama, izlišno je govoriti. A bila je najomraženiji političar u mejnstrim štampi Evrope i manjeravnopravnih djelova Britanije (samo su Englezi punopravni).
Važno je ukapirati: Politika bez principa nije politika nego obična trgovina idealima. Ako principa nema, nema ni politike. Jednom prijatelju iz poslaničkih klupa sam provukao kroz priču, da sam ja na njegovom mjestu- nikad ne bih glasao za vladu u čijem osnovnom aktu je konzervirana bukvalno sva politika protiv koje smo se godinama, a neki i decenijama zalagali. Plaćali tegobama, mukama, a neki i glavama. No, bilo je jasno šta znači glas protiv, i premda ne podržavam, ipak mi je razumljivo.
Elem, danas kad DPS-a više nema (naročito što su naredni izbori u Beranama gdje, kao u HN, DPS nema ni teoretsku šansu), da sam odgovorno lice u DF-u tražio bih manjinsku podršku od Demokrata po cijenu novih izbora, na kojim takođe ne bi bilo moguće formirati vlast bez DF-a.
Jer: Na jednačenju DF i DPS-a su insistirali SDP iz Milovih fotelja, a kasnije i opozicionih klupa, i Pozitivna koja je za 4 godine postojanja čitavu platformu bazirala na toj ekvibilitristici, i na kraju ipak završila na Milovim jaslima. A Darko Pajović u Pekingu.
Zato, ako zrna hrabrosti u DF ima: Da se traži manjinska podrška od DCG-a. Ako je DF isti kao DPS, ne vidim razlog zbog čega bi ušli u koaliciju s DF-om koji traži sve, ili sa DPS-om koji bi bio spreman da ponudi sve.