Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Svetog proroka Jeremiju. Današnji svetac je i krsna slava mnogih porodica.
Jeremija je rođen 600 godina prije Hrista, u selu Anatotu, nedaleko od Jerusalima. Počeo je da prorokuje u 15. godini, u vrijeme cara Josije. Prorokovao je pokajanje caru i velikašima i lažnim prorocima i sveštenicima; i u vrijeme cara Josije jedva je spasio svoj život od ogorčenih velikaša. Caru Joakimu je prorekao da će njegov pogreb biti kao pogreb magarca, tj. izbaciće ga mrtvog van Jerusalima, a tijelo će mu se dugo povlačiti po zemlji bez pogreba. Zbog toga je Jeremija bačen u tamnicu. Pošto nije mogao da piše u tamnici, Jeremija je prizvao Varuha, koji je stajao kod prozora tamnice, a on mu je diktirao.
Kada je caru pročitano ovo proročanstvo, gnjevan je dohvatio hartiju i bacio je u oganj. Promisao Božija spasila je Jeremiju iz tamnice, a na Joakimu se ispunila riječ proročka. Caru Jehoniji prorekao je da će biti odveden u Vavilon sa cijelom svojom porodicom i da će tamo umrijeti, što se sve uskoro i desilo.
Pod carem Sedekijom Jeremija je stavio jaram na vrat i hodao kroz Jerusalim proričući pad grada i ropstvo u jarmu Vavilonjana. Pisao je jevrejskom roblju u Vavilon, da se ne nadaju povratku u Jerusalim, jer će ostati u Vavilonu 70 godina, što se i dogodilo.
U dolini Totef, pod Jerusalimom, gdje su Jevreji prinosili idolima djecu na žrtvu, Jeremija je uzeo lonac u ruke i razbio ga pred narodom proričući skori pad judejskog carstva. Uskoro su Vavilonci zauzeli Jerusalim, cara Sedekiju ubili, grad opljačkali i razorili, a ogroman broj Jevreja posjekli u dolini Totef na mjestu gdje su djeca klana na žrtvu idolima, i gdje je prorok razbio lonac. Jeremija je sa levitima uzeo kovčeg iz hrama i odnio ga na brdo Navat, gdje je Mojsije umro i tu ga sakrio u jednu pećinu. Oganj iz hrama sakrio je u jedan dubok bunar. Neki Jevreji primorali su ga da ide s njima u Misir gdje je proživio četiri godine, i tada su ga njegovi sunarodnici ubili kamenjem.
Misircima je prorekao pad njihovih idola i dolazak u Misir Djeve sa Mladencem. Postoji predanje da je sam car Aleksandar Veliki posjetio grob proroka Jeremije. Po naredbi cara Aleksandra Jeremijino tijelo prenijeto je i sahranjeno u Aleksandriji.
Zaštitnik od zmija otrovnica
Po predanju na ovaj dan pravoslavni vjernici razgone zmije i gmizavce kako ne bi tokom ljeta dosađivali.
Običaj je da neko iz kuće treba da porani, uzme tiganj i lupajući u njega nekoliko puta ponovi: „Jeremija u polje, a sve zmije u more! Samo jedna ostala, za zlo njeno ostala, oba oka izbola, na dan trna glogova. Na četiri šipova, zlu kob izjela“.
Dokle se čuje lupanje i pjesma, dotle zmije neće smjeti da se približe.
Na Jeremijin dan ne otvaraju se britve i ne radi se ništa iglom i koncem. Ko bi na ovaj dan otvorio britvu, vjeruje se, na toga bi preko cijele godine trčale zmije.
U nekim krajevima stari ljudi vjeruju da se danas ne valja češljati da se ne bi izazivale zmije.
Takođe, treba paziti da se ni za kim ne vuče odvezana pertla ili neki končić da se na isti način tako ne bi vukle i zmije.
Tropar (glas 2):
Proroka tvoјego Jeremiju pamjat Gospodi prazdnujušče; tjem tja molim spasi duši naša.
(KURIR.RS)
