DIMNA ZAVJESA ZA POHARU CRNE GORE: Gej afere i skandali u prvom planu da se zaboravi pljačka prije 2020.

Crnogorski politički i medijski prostor posljednjih mjeseci sve više liči na koordinisanu arenu u kojoj se javnost zatrpava senzacijama, privatnim pričama, insinuacijama i navodnim aferama, dok se suštinska pitanja – korupcija, pljačka države i odgovornost za tri decenije vlasti – guraju na marginu.

Posebno je primjetno da se kroz društvene mreže, anonimne stranice i čitavu armiju botovskih profila pokušava nametnuti narativ prema kojem je sve što se dogodilo nakon 2020. godine najveći problem Crne Gore, dok se period prije toga pokušava politički i medijski relativizovati.

U tom modelu, u prvi plan se guraju priče o navodnim gej aferama, privatnim odnosima i kompromitujućim sadržajima, kako bi se kompletna politička scena nakon promjene vlasti predstavila kao moralno i društveno urušena.

I upravo tu se vidi suština strategije.

Jer cilj nije samo kompromitacija pojedinaca.

Cilj je stvaranje kolektivnog osjećaja gađenja prema svemu što se desilo poslije 2020. godine, kako bi građani postepeno počeli da zaboravljaju ono što se dešavalo prije toga.

A prije 2020. godine Crna Gora nije izgubila samo političke bitke.

Izgubila je milijarde.

Bez obzira na političke simpatije ili antipatije, jedna stvar je nesporna – afere koje su obilježile period DPS vlasti ostavile su ogromne posljedice po budžet, ekonomiju i institucije države. Od privatizacija, spornih tendera i međunarodnih korupcionaških afera, pa do brojnih slučajeva organizovanog kriminala, posljedice tog sistema građani osjećaju i danas.

I upravo zato dio javnosti smatra da se sada namjerno pokušava zamijeniti teza.

Jer čak i kada bi bile tačne sve tvrdnje koje se posljednjih dana plasiraju kroz anonimne profile, bot mreže i medijske operacije o navodnim gej aferama u vrhu vlasti, postavlja se jednostavno pitanje – kakve to veze ima sa pljačkom državnog budžeta, korupcijom i milionima koji su nestajali decenijama?

Privatni život bilo kog političara može biti predmet moralnih ili političkih rasprava, ali on sam po sebi nije ispraznio državnu kasu niti ostavio dugove koje će građani vraćati godinama.

Za razliku od sistemske korupcije.

Zato sve više ljudi uočava obrazac po kojem se javni prostor namjerno zatrpava pričama koje izazivaju emocije, sablazan i skandale, samo da bi se fokus udaljio sa pitanja odgovornosti za ono što je Crnu Goru ekonomski i institucionalno devastiralo tokom prethodnih decenija.

To je klasična političko-medijska dimna zavjesa.

Kada nemate odgovor na pitanja o milionima, privatizacijama, švercu i korupciji – javnost zatrpate skandalima koji nemaju direktne veze sa ekonomskim i državnim razaranjem sistema.

Jer mnogo je lakše voditi rat preko društvenih mreža i senzacija nego otvoriti pitanje gdje su završile milijarde i ko je od njih profitirao.

Upravo zbog toga dio analitičara smatra da se Crna Gora nalazi u novoj fazi političko-medijskog sukoba, u kojoj se ne vodi borba za istinu, već za kontrolu percepcije javnosti.

A percepcija se najlakše kontroliše kada se građani konstantno drže u stanju skandala, šoka i emocionalne iscrpljenosti.

Tada se zaboravlja suština.

A suština je jednostavna – bez obzira na dnevne afere i medijske ratove, najveća šteta Crnoj Gori nije nastala na društvenim mrežama.

Nastala je kroz sistemsku korupciju, političku zaštitu kriminala i model vlasti koji je decenijama trošio državu kao privatni posjed.

I upravo zato se danas vodi borba za sjećanje građana.

Jer onaj ko uspije da promijeni fokus javnosti, taj kontroliše i politički narativ budućnosti.