Crna Gora i dalje zaostaje u stvarnoj digitalnoj transformaciji javne uprave i privrede, jer su sistemi institucija nepovezani i fragmentisani, a digitalni alati se često svode na formalnu digitalizaciju bez suštinskog unapređenja procesa i korisničkog iskustva.
To je ocijenjeno tokom panel diskusije „Digitalizacija iz svih uglova: olakšanje ili novi izazov za biznis?“, održane u okviru druge Addiko SMEvolution konferencije „Razgovori koji povezuju ljude i pokreću biznis“.
V.d. sekretarke Sekretarijata za preduzetništvo i investicije u Glavnom gradu Danijela Radeč ocijenila je da se o digitalizaciji javne uprave mnogo govori, ali da je u praksi urađeno znatno manje nego što se predstavlja.
„Puno pričamo o digitalizaciji, ali mislim da smo malo uradili“, kazala je Radeč, ističući da su ključni problem institucije koje su, kako je navela, „nikad dalje jedne od drugih“, kao i nedovoljna međusobna povezanost sistema.
Prema njenim riječima, pojedinačne institucije ulažu napore u modernizaciju, ali nedostatak sistemske povezanosti otežava efikasno funkcionisanje i stvara dodatno administrativno opterećenje.
Radeč smatra da bi bolja umreženost institucija omogućila brži pristup podacima, uštedu vremena i građanima i administraciji.
Kao primjer je navela javne pozive u kojima se i dalje traži obimna dokumentacija u papirnoj formi, poput poreskih uvjerenja, bilansa stanja i uspjeha, iako bi ti podaci, kako je rekla, mogli biti dostupni kroz sistemsku razmjenu podataka.
„Činjenica je da nismo uvezani i da mnogo toga treba da se uradi. Osnova je da se promijene zakonske regulative, jer revizija traži propisanu dokumentaciju u arhivi, a ne elektronski unos“, navela je Radeč.
Naglasila je da digitalizacija ne znači samo prebacivanje papirne dokumentacije u elektronski oblik, već stvarnu integraciju sistema i razmjenu podataka između institucija.
Govoreći o trenutnim procesima, Radeč je istakla primjer registra zanatlija, ocjenjujući da postojeća rješenja nisu donijela stvarno unapređenje jer i dalje zahtijevaju dostavljanje i skeniranje dokaza koje bi sistem mogao automatski da provjeri.
„Nije problem u elektronskoj obradi podataka, nego u uvezivanju i načinu na koji prikupljamo podatke koji su neophodni“, navela je Radeč.
Na pitanje da li postoji strateški pristup digitalizaciji u javnoj upravi, Radeč je odgovorila da on postoji, ali da rezultati još nijesu u potpunosti vidljivi u praksi.
Dodala je da je u prethodnom periodu bilo pokušaja povezivanja registara i institucija, ali da su sadašnji sistemi ponovo fragmentisani, pa se radi na novim modelima razmjene podataka.
„Značajno je da znamo šta želimo kada postavljamo sistem i da to jasno definišemo. U suprotnom, teško možemo doći do održivog rješenja“, zaključila je Radeč, ističući da su za dalji napredak potrebne ozbiljne zakonske promjene i dugoročan pristup digitalnoj transformaciji javne uprave.
Izvršni direktor UNIQA neživotnog osiguranja AD Podgorica Vladimir Marković kazao je da se uspjeh digitalne transformacije ne mjeri samo brzinom i uvođenjem tehnologije, već prije svega korisničkim iskustvom.
„Poenta digitalizacije je brzina, ali i iskustvo koje korisnik dobija. Digitalizacija se ne mjeri konkurencijom u istoj industriji, već onim što su korisnici već navikli da koriste u digitalnom okruženju – poput Netflixa ili Amazona“, naveo je Marković.
On je kao primjer naveo platforme poput Netflixa, gdje korisnik ima jednostavan proces registracije, automatsku naplatu i trenutni pristup sadržaju, bez dodatnih koraka koji usporavaju iskustvo.
Govoreći o osiguranju, Marković je istakao da u Crnoj Gori i regionu i dalje dominira tradicionalni model proizvoda koji se samo djelimično digitalizuje, ali da u suštini nije riječ o potpuno digitalnim proizvodima.
„To su i dalje tradicionalni proizvodi koji se prodaju digitalno, ali iskustvo korisnika nije u potpunosti digitalizovano od početka do kraja“, kazao je Marković.
Prema njegovim riječima, industrija osiguranja treba da razvija proizvode koji su „rođeni digitalno“, a ne samo preneseni u digitalni oblik, kako bi korisničko iskustvo bilo u potpunosti prilagođeno savremenim očekivanjima.
Govoreći o rizicima digitalne transformacije, Marković je naglasio da se često zanemaruje organizaciona i kulturološka promjena unutar kompanija.
„Jedan od ključnih izazova je otpor zaposlenih prema promjenama i digitalizaciji, što može dovesti do paralelnog postojanja različitih poslovnih modela unutar iste organizacije. Imamo situaciju da 90 odsto zaposlenih može biti protiv digitalizacije, dok kompanija prema tržištu želi da se predstavi kao digitalno transformisana“, istakao je Marković.
On je upozorio da se digitalna transformacija ne svodi samo na efikasnost i brzinu, već da donosi i nove vrste rizika, posebno u domenu sajber bezbjednosti.
„Za razliku od tradicionalnih rizika poput požara, danas i mali sajber incident može imati ozbiljne posljedice po poslovanje, likvidnost i reputaciju kompanije. Digitalizacija sama po sebi nije ni dobra ni loša, ona donosi prednosti poput brzine i smanjenja troškova, ali i nove rizike poput sajber napada, procesnih i reputacionih rizika“, naveo je Marković.
Ocijenio je da se industrija i dalje nalazi u ranoj fazi stvarne digitalne transformacije, jer se, kako je rekao, tradicionalni način razmišljanja i dalje dominantno zadržava u velikom dijelu organizacija.
Član Upravnog odbora ICT Cortex-a Miloš Odalović istakao je da digitalizacija u praksi najčešće dolazi kao reakcija na spoljne promjene, bilo da su one regulatorne ili tržišne.
On je naveo da promjene poput elektronske fiskalizacije, novih portala poreskih uprava ili sličnih regulatornih zahtjeva primoravaju mala preduzeća da se prilagođavaju. Sličan uticaj, kako je rekao, ima i konkurencija: kada tržište pređe na online kanale prodaje, kompanije koje to ne prate teško ostaju konkurentne.
Prema njegovim riječima, u takvom pristupu nema ništa sporno, jer nije realno očekivati da sve kompanije budu predvodnici tehnoloških promjena. Veći izazov vidi u trenutku kada organizacije treba da reaguju – da li imaju interne kapacitete i svijest da promjene ne rješavaju ad hoc, već kroz strateški pristup.
Odalović je naglasio razliku između digitalizacije i digitalne transformacije.
„Digitalizacija često znači zadržavanje postojećih poslovnih procesa uz uvođenje digitalnih alata, poput prelaska sa papira na PDF ili sa telefonske komunikacije na e-mail. Ako sami procesi nisu dobro postavljeni, takva digitalizacija ne donosi suštinski napredak“, rekao je Odalović.
Digitalna transformacija, s druge strane, kako je dodao, predstavlja kompleksniji proces koji podrazumijeva mapiranje i redizajn svih poslovnih procesa, kao i sagledavanje njihovog uticaja na organizaciju, klijente i partnere.
„To zahtijeva širi pristup i kombinaciju tehnološkog i poslovnog znanja“, pojasno je Odalović.
Posebno je naglasio ulogu ljudi u tom procesu, ističući da su ključni kadrovi koji mogu da povežu tehnologiju i biznis, kao i oni koji sprovode promjene unutar organizacije. Kako je rekao, svaka transformacija u početku donosi određeni haos i otpor zaposlenih, što je prirodna reakcija na promjene.
Generalna sekretarka Instituta sertifikovanih računovođa Crne Gore, Anastasija Boljević je, govoreći o ulozi računovodstva i revizije, naglasila da te profesije nisu samo struka, već i dio šire privrede, posebno mikro, malih i srednjih preduzeća.
U tom kontekstu je istakla i značaj saradnje sa Privrednom komorom Crne Gore, koja je, kako je navela, prepoznala potrebu formiranja radne grupe računovodstvenih društava u okviru udruženja za mala i srednja preduzeća.
Osvrnula se i na uvođenje IRMS-a, navodeći da su računovođe u procesu promjena prešle iz reaktivne u proaktivnu ulogu, pružajući podršku privredi kako bi se tranzicija odvijala uz što manje poteškoća.
Boljević je istakla i važnost liderstva u struci, navodeći da računovođe mogu pokazati primjer u načinu upravljanja promjenama.
Govoreći o digitalizaciji, Boljević je upozorila na pogrešne prakse u poslovanju.
„Mi smo kao društvo skloni telefonizaciji. Ne digitalizujemo se, nego se telefonizujemo. Ako je digitalni proces zasnovan na tome da nešto digitalno pošaljemo, pa onda zovemo da provjerimo da li je stiglo, onda digitalna transformacija nije uspjela“, rekla je Boljević.
Dodala je da postoji i problem pristupa promjenama u malim i srednjim preduzećima, gdje se, kako je rekla, često upravlja iz pozicije straha, a ne iz pozicije šanse.
Govoreći o prednostima tih preduzeća, Boljević je navela da su ona agilna i otpornija na promjene upravo zbog svoje veličine. Istakla je i uvjerenje da postoji dovoljno znanja u profesiji da se mikro, mala i srednja preduzeća uspješno podrže u procesu transformacije.
„Vjerujem da naša država, a posebno naša profesija, ima kapacitete da pomogne mikro, srednjim i malim biznisima da odgovore na izazove i iskoriste šanse koje se pred njima nalaze“, zaključila je Boljević.
(PR Centar)
