Pajković: Spajić nabrajao partnerke: „Francuskinja, Indonežanka, Japanka, Kineskinja…“ A šta bi se desilo da neka žena nabroji partnere po nacijama i državnosti?

Bivša generalna direktorka u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Mirjana Pajković, glavna akterka seks-skandala koji je zatresao Balkan, govorila je ekskluzivno za Informer o aferi koja je podigla prašinu u regionu.

U vremenu kada se emocije često skrivaju iza forme, a odnosi mjere spoljašnjim utiskom, ona bira iskrenost, čak i kada nije laka.

U ovom razgovoru fatalna Mirjana govori o ljubavi, vjernosti, razočaranjima i ličnim granicama, ali i o hrabrosti da se stvari nazovu pravim imenom. Bez pardona govori o seks skandalu koji je promijenio njen život, ali i o najvećoj ljubavi koja je sada na blok listi.

Njeni odgovori nijesu ulepšani, oni su stvarni, lični i snažni, baš kao i stav žene koja zna šta želi, ali još važnije, šta više ne želi.

U društvu gdje se muškarcu broji „iskustvo“, a ženi „grijeh“, misliš li da je skandal sa tvojim snimcima razotkrio više o licemjerju sistema nego o tebi lično?

Skandal je otkrio svu ironiju i suštinsko neživljenje ljudskih prava i sloboda žena.

Razotkrio je nikad glasnije vrištanje stereotipa da je ženska seksualnost, seksepil i samopouzdanje ženama, posebno poslovno i porodično ostvarenim, a slobodnim ženama, zabranjeno.

Živimo doba spaljivanja vještica.

Vjeruješ li da bi reakcija javnosti bila blaža da si muškarac, tj. političar i ako da, šta to govori o stvarnoj poziciji žene na Balkanu?

Sigurna sam. Nijedan političar nije osuđivan zbog više brakova (niti treba), nijednom se nije zamjeralo na slobodi življenja, šta više, glorifikovani su. Podsjetiću na slučaj da je trenutni predsjednik Vlade Crne Gore, Milojko Spajić, u zvaničnom govoru pred novinarima, baš kao premijer, s ponosom govorio, citiram: „Posljednja djevojka mi je bila Francuskinja, prije toga Indonežanka muslimanka, prije toga Japanka budistkinja, a prije nje Kineskinja komunista…“

Da li možete zamisliti da neka žena pobroji partnere po nacijama i državnosti, kakve bi reakcije bile?

Gdje ti povlačiš granicu između privatnog života i političke odgovornosti i da li žena u politici uopšte ima pravo na intimu ili joj se ona automatski oduzima?

Savremeno doba traži lidere koji su spremni da dio svog života dijele sa svojim pristalicama i simpatizerima. To su novi trendovi koji će na površinu, kao potencijalne državnikе i ministre, istaći mlade ljude koji imaju influens talenat u sebi i meni se to dopada. Svijet već poznaje takve pojave.

Međutim, mislim da privatnost treba da bude dostupna u onom obimu koji sami želimo da pružimo, a nikako u otimanju intime. Mislim da kao društvo treba da izgradimo prezir prema neprimjerenom špijuniranju tuđeg života, pa ko god bio u pitanju. Jer svaki pojedinac ima svoje dostojanstvo, čije ugrožavanje nema cijenu.

Zašto se 2026. godine broj partnera kod žene i dalje koristi kao mjera njenog morala, dok se kod muškarca tretira kao status i „šmeker si“ i da li si to osjetila na sopstvenoj koži?

Zato što postoje jaki zaostaci patrijarhata koji diktira opsesivnu kontrolu žene kroz obavezne uloge: ćerke, pa sestre, pa majke, pa zaposlene. Nameće se zaključak da žena mora da pripada nekom, a ne da njoj pripada njen život.

Da li misliš da je javnost više uznemirena samim postojanjem snimaka ili time što žena koja pretenduje na moć odbija da se uklopi u „poželjni“ obrazac?

Uznemirenost jednog dijela javnosti dolazi iz straha od moje borbe za razbijanje ustaljenog, dobro oprobanog mehanizma uklapanja žena u diktirane kalupe.

Svjesna sam da ih takođe uznemirava i podrška koja dolazi od drugih, koji su u ovoj borbi prepoznali novu eru osnaživanja žena i oslobađanja ženske moći koja oduvijek postoji, ali se oduvijek želi sputati.

Da li ti se zapravo sudi zbog onoga što si radila ili zbog toga što kao žena odbijaš da se zbog toga stidiš i povučeš?

Ponekad imam utisak da mi se sudi što sam preživjela. Pitam se da li bi ovo društvo bilo sigurnije, kvalitetnije i zdravije da je slika iz Balkana obišla svijet da se jedna žena ubila, nestala, povukla, naudila sebi i svojoj djeci, završila na liječenju zatvorenog tipa… zbog krađe privatnosti i lavine onlajn mržnje, mislim da ne bi.

Samo bi se oni koji su skloni da na ovakav način uništavaju druge ohrabrili u svojim zlodelima, a to ne smijemo da im dozvolimo.

Ko je po tebi veći frajer – Srbin ili Crnogorac, i da li se frajerluk mjeri stavom, šarmom ili nečim mnogo konkretnijim?

Najveći frajer je muškarac sa jasnim identitetom, realnom sviješću o sebi i izgrađenim stavom koji je spreman da odbrani i kada nije na lakom, podsticajnom terenu.

Šta muškarca danas zapravo čini „naj frajerom“, moć, novac, harizma ili sposobnost da isprati jaku ženu bez kompleksa?

Sposobnost da isprati jaku ženu bez kompleksa. Sujeta, kompleksi, očajnička želja za kontrolom, potreba da vještačkim „spuštanjem“ žene osjeti dominaciju, to je tako nemuževno.

Koja žena je po tebi istovremeno seksi, pametna i hrabra i da li takve žene kod nas više inspirišu ili plaše muškarce?

Za mene je to ona žena koja se predstavlja svojim identitetom, svojim radom i svojom ličnošću. Ona koja poštuje partnera, ali ne prisvaja zasluge njegovog imena i rada. Takve žene često kod muškaraca izazivaju potrebu za kontrolom i tu dolazi do gušenja energije napretka.

Da li misliš da muškarci na Balkanu više vole jake žene ili ih žele samo dok ih ne ugroze?

Želim da stavim akcenat na one muškarce koji cijene samostalnost i karakter, koje privlače žene koje imaju stav, javni glas i ambicije, koji se ne osjećaju ugroženo ako je žena vidljiva ili uspješna.

Kada bi morala da biraš: frajer koji izgleda brutalno, ali nema dubinu ili onaj koji možda nije na prvu „wow“, ali te razoruža pameću i stavom?

Biram razoružanje stavom i pameću. Mislim da je to čak i kod žena moćnije u odnosu na samo brutalan izgled.

Ko je tvoja najveća ljubav?

Moja dosadašnja najveća ljubav je blokirana… i neka tako ostane. Vrijeme je za nove, najveće ljubavi.

(Informer)