Piše: Nikola R. Rovčanin

Vjerujem da će sazreti društveno-politički trenutak preciznijeg normiranja trobojke, zastave knjaževine, odnosno kraljevine Crne Gore, njene pozicije kao našeg istorijskog simbola, njene upotrebe i kulturne uloge.

Razumijem kao legitiman stav kolega iz većine koje su smatrale da danas nije trenutak za raspravu i njihovo polazište o potrebi šireg dijaloga, ali ne razumijem one koji dvije decenije svoje vladavine, pa i danas snažno osporavaju istorijske simbole. A ti isti su je nekada podržavali, a danas stigmatizuju svakog ko izražava pozitivan odnos prema njoj.

Ne razumijem ih, jer ova zastava nije došla sa strane, nije uvezena niti nametnuta. Nije plod tuđih interesa niti odraz nečije tuđe volje. Ona je nastala ovdje, na ovom prostoru, izrasla iz ovog kamena i ponikla iz ovog naroda. Oblikovana kroz vjekove, nošena u vremenima uspona i padova, ona je svjedok trajanja i postojanja.

Pod njom su stajali naši preci — u borbama, u stradanjima, u trenucima ponosa i u trenucima iskušenja. Pod njom su vladari predstavljali državu, donosili odluke i gradili ono što danas zovemo nasleđem. Ona nije samo platno i boje — ona je simbol jednog istorijskog toka, jednog kontinuiteta koji nas povezuje sa onima prije nas.

Ona nije prijetnja nikome. Njena pozicija treba da bude takva da ne ugrožava nijedan savremeni simbol, niti da stoji u suprotnosti sa njima. Naprotiv — ona je njihova prethodnica, pa i ona je imala svoje prethodnice. Zar to nije dokaz državnog kontinuiteta? U njoj ne treba da bude podjela, osim ako ih mi sami ne unesemo.

Ova zastava nije u službi nijedne druge države, niti bilo čije politike. Ona ima posebno utemeljenje u državotvornoj tradiciji i pravnom poretku knjaževine, odnosno kraljevine Crne Gore. Ona je u službi sjećanja, istorije, ustavno-pravne tradicije i kulture naših predaka. Ona pripada svima koji u tom nasleđu prepoznaju dio sebe.

Ne treba da je svojataju ni „ovi“ ni „oni“. Ona je i srpska i crnogorska, jer istorija koju nosi ne može se razdvojiti. Ona je most, a ne granica.

Zato, ako nije naša — čija je?

Na kraju, rješavanje ovih pitanja svakako zahtijeva dalji dijalog i izbjegavanje bilo kakve politizacije, jer najbolja rješenja su ona koja počivaju na dijalogu i dogovoru.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

 

 

Tagovi