ISPRATISMO BABU MARTU I DOČEKASMO APRILI-LI-LI

Piše: Perica Đaković

Evo, da se zima sa nama ne igra, pokazao je i ovaj kraj marta, kada je sve zabijelilo, kada je Lovćen dobio bijelu kapu, kada je sve od Vilusa do Velimlja bilo pod snijegom, kada su Žabljak i Kolašin dobili nove količine snijega, pa i bez vještačkog mogu produžiti sezonu. Krajem marta morali smo ponovo uključiti grijanje i shvatiti da se zima još ne predaje.

Ne znam da li smo shvatili da se Brisel još nije potpuno „predao“ da nas primi pod svoje skute, kao što je to svojevremeno uradio sa Bugarskom i Rumunijom, iako i nama, kao i njima, dobrano gleda kroz prste za neke stvari.

Da, krajem marta posjetila nas je i Marta Kos, visoka predstavnica EU, sa namjerom da nas ohrabri da smo i dalje lideri, a ne Albanija (u šta smo, izgleda, pomalo počeli da sumnjamo), da podrži parlamentarnu većinu da nastavi da vuče pomalo oslabljenu političku kompoziciju i da razuvjeri sumnjičavi narod. Posjetom gospođe Kos profitirali su ponajviše Milojko, kome je Marta obećala uspon na Bobotov kuk, ali i Andrija, jer se odlučila da posjeti Nikšić, grad na čijem se čelu nalazi jedan od najperspektivnijih kadrova NSD-a, Marko Kovačević.

Da, Marta se sastala i sa pojedinim predstavnicima opozicije, sa željom da ih razuvjeri u najavljeni bojkot Vlade i da im vjerovatno uputi koju „packu“ ne bi li svoje vagone vratili u Milojkovu i Andrijinu kompoziciju. Međutim, DPS-ov Danijel se, barem kako je sam predstavio, nije predavao, tvrdeći da on i drugi opozicionari neće glumiti u filmu zvanom „crnogorska demokratija“ i da će se boriti za vanredne parlamentarne izbore i novu Vladu koja će dovesti Crnu Goru u evropsku familiju.

Malo mi je bilo čudno raspitivanje gospođe Kos o našoj proslavi 21. maja, odnosno ko se to „drznuo“ da ne proslavi Dan nezavisnosti. Mislim da ona – kako već neko vrijeme pojedini izvori u samom Briselu ističu da je bila saradnik UDBE – nije upućena da taj referendum nije objedinio, već još dublje razjedinio ne samo političku, već i narodnu Crnu Goru. Ako je već bila obavještajac, čudi me da se nije raspitivala kod svojih domaćina kako to da „proevropska“ Vlada ne okreće Crnu Goru ka regionalizaciji, što je jedan od osnovnih principa same Evrope. Kako se, kao dobro obaviještena čelnica EU, nije zapitala da li Boka – gdje jedan grad neće feštama obilježiti 21. maj – ne bi mogla da zatraži status regije, poput Istre, jer je to svojom prošlošću oduvijek zasluživala? Valjda i gospođa Kos zna da se nekada iz Boke direktno prugom išlo u Beč i druge evropske gradove. Zar nije supruga kralja Aleksandra, uoči Marseljskog atentata, iz Zelenike, umjesto sa mužem otplovila za Marselj, već je „Ćirom“ otputovala za Pariz?

Možda nije samo u pitanju Boka. Možda bi i Vasojevići, gdje se, kako sami ističu, 21. maj nema ko da slavi, takođe mogli da zatraže pravo na status regije. Pa zar Pljevlja nijesu u istoriji bila jedan period glavni grad Stare Hercegovine, kojoj su pripadali i Banjani i Nikšić, koji je gospođa Kos lično posjetila? Kao što je primjer Istra – ili da ne navodim druge evropske države, poput susjedne Italije – koje imaju svoje regije, zar regionalizacija nije put i primjer Evrope u koju, po ne samo Martinim izjavama, hitamo?

Dakle, nećemo samo mjesec mart pamtiti po snijegu, već i po hapšenju brata počasnog predsjednika, koji jedva pronađe „tričavih“ pet miliona eura za kauciju, a da se niko iz nadležnog tužilaštva ne zapita kako i odakle taj novac, koji je, izgleda, za pomenutog brata samo sitnica.

Kad smo kod toga, sjećam se da me je jedna gošća iz Pariza svojevremeno pitala, gledajući raskošni kafić u centru Herceg Novog, koliko se generacija bavi tim poslom kad su tako imućni. Vjerovatno kod nas nije važan porodični korijen u biznisu, već gdje ti je i na kojoj poziciji brat – pa ćeš u jednoj generaciji steći ono što su druge porodice gradile vjekovima. Da, nije uhapšen samo brat počasnog – iza rešetaka završio je i naš „Alabar“, zbog gradnje hotelskog kupališta, osvajajući od mora čak 14.000 kvadrata i mijenjajući obalnu sliku zaliva koji je pod UNESCO zaštitom. Ostaće pitanje kako to država nije reagovala ranije, već tek kada je posao bio skoro priveden kraju, ali i ko je sve još uključen u taj lanac – jer opštinski sekretar za urbanizam može biti tek posljednja karika. Gdje su ljudi iz Morskog dobra, ministarstava i drugih nadležnih institucija? Njih, barem za sada, niko ne pominje, a ekocid nad obalom jednog od najljepših zaliva je počinjen. Istina, nije ni prvi – takvih je, za vrijeme DPS-a, bilo mnogo.

Ispratićemo i babu Martu uz najavu nove političke stranke „SEKS“, kako je to najavila medijski najeksponiranija bivša direktorka u Milojkovim ministarstvima, Mirjana Pajković, koja je svojim „Only Fansom“ zaradila u martu 8.500 eura. Šta će tek biti kada uđe u izbornu trku, kada je za manje od mjesec dana stekla čak 1.700 pratilaca? Dakle, izborna trka je, nema dileme, krenula. Gradonačelnik Glavnog grada za sada je sačuvao svoju fotelju, a uz njega i njegovi saveznici, iako podgorička opozicija ima više odbornika (ne računajući DNP, čiji se odbornici nijesu pojavili na sjednici), pa je narodu ostalo nejasno da li su za ili protiv gradonačelnika.

Da ne zaboravim – uz babu Martu, koja je zabijelila veći dio Crne Gore, možda po onoj „ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zvjerka ostavi svoj trag“, krenuli su i radovi na već „istorijskom“ Veljem brdu, sa kojeg nas redovno izvještava – ne predstavnica sedme sile, već jedna poslanica.

Da mart začinimo, ostala je privilegija premijera koji će se, predposljednjeg dana mjeseca, pojaviti u Parlamentu da odgovara na poslanička pitanja i možda pojasni neke stvari. Da i kad smo penjanja na Bobotov Kuk možda, a siguran sam da ni predlagač za uspon a ni sama gospođa Kos nisu znali da je od Bobotovog Kkka višlji Zubački kabao na najvišoj subadriatičkoj planini dinarističkog orogena Orjen, koja je igrom slučaja ili ne baš u Boki Kotorskoj. Možda će se na nju penjati neko drugi jer ne zaboravimo izbori su prije 2028. kada se očekuje da Crna Gora uđe u EU.

Ako je takav bio ovaj mart, u kojem smo pomjerili kazaljke na satu unaprijed – šta tek da očekujemo od dolazećeg Aprili-li-lija?

(Mišljenja i stavovi iz rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)