Direktor komita

Piše: Bećir Vuković

Bivši direktor policije, a sadašnji direktor komita, obrecnuo se na trenutnog potpredsjednika Vlade – ne prijeti praznom puškom…

Komšija Perica – vršnjak Đukanovićeve diktature – kaže da je prvi put za sličnu prijetnju čuo iz babinog krila, kad je Paja Patak, kroz žuti kljun procijedo Dušku Dugoušku – ehej, momče, ne prijeti mi praznom puškom..!

I, nastavio da rušti sočnu šargarepu…

U crtanim filmovima glupiranje se čini važnim…

Isto je i u našoj veseloj stvarnosti kad je u pitanju ražalivani policajac – provincijalac…

Ista je priča i onaj stari šef policije iz Pljevalja koji je prijetio da će litijaše nanizati na jedan metak…

Da li je i ta puška bila prazna, ne znaju čak ni ovi u – nevladinom sektoru…

Po koji put Vlada i njeni eksperti upozoravaju da – ulica – neće birati policiju i slične direktore, i šta to znači, i na koga se misli..?

Tako gusla Abazović u vezi bega Đurđevića sa druge strane Đurđevića Tare…

(Ako čitaoca interesuje beg Đurđević od Pljevalja, potanke biografije naći će u djelima Dušana Baranina…)

Samo ne znamo da li je Abazović od Ulcinja mislio baš na onu ulicu, u kojoj je policajac Đurđević kanio da – potroši – metak na litijaše, ali ne metaforički – metak – lutalicu – nego metak u čelo.

Direktor komita zveca sa govorice na Zlatici – Abazoviću, ne prijeti praznom puškom…

A, Abazović ni da zvecne ključevima od zatvora…

Pravo glupiranje policajca nastaje kad krene da vam protivreči…

U vrijeme komunističkog pomodarstva, djeci u Crnoj Gori davali su imena po junacima crtanih filmova (otuda i Duško), ili po junacima stripova (Tarzan, Slavko…)

Danas te senzibilne junake sretamo u crnogorskoj policiji, u ambasadama, po univerzitetima…

„Nemojte, molim Vas, sa tim – senzibilan? Reč ‘senzibilan’ stoji na pakovanjima za prezervative…“, kaže noćni junak u komadu Petera Handkea „Nerazumni izumiru“.

Posle ove primedbe, na premijeri u Ateljeu 212 prolomio se opšti smijeh cijelog ansambla. Smijeh se prenio i na publiku, docnije zapljusnuo i ulicu…

Dame ne podnose provincijalce koji do besvijesti rabe termin – senzibilan. U našim, pak, odnosima nije tako. Proverite u svom krevetu.

(Ne znam gdje sam zaturio roman „Treći policajac“ Flena O’ Brajena, i njegove – senzibilne obračune – sa biciklom, ali i sa provincijskim tupavim vlastima…)

Koliko se sjećam (u dijalogu sa biciklom), treći policajac Oto pita bicikl (koji je prethodne večeri na uskoj cesti imao intimne odnose sa seljančicom O’ Kej sa obližnje farme), a jahanje bicikla (kad su ženske u pitanju jeste i seksualni čin), da li se kaje, i stidi, i, ima li smisla da je (bicikl), hronično nenaspavan, a ujutru treba da obiđu cijeli okrug.

Bicikl je počeo da opisuje noćnu avanturu po mjesečini, ali, to bijahu sve lascivnosti do lascivnosti…

Zaista, zašto nalaziti riječi za ono od čega se možemo stideti…

Zaista, kad čujete bivšeg komunističkog policajca, samo zaćutite, i povucite se, i navucite zavjesu, i zavucite glavu pod jorgan.

Dočim, po – senzibilnosti – ne zaostaje ni predsjednik države – šef bivšeg policajca; sada, pak, bivši policajac je direktor komita i – šefov savjetnik..!

Diktator je duže na vlasti nego što je bio bez vlasti. Otuda i višak senzibilnosti…

Konačno, ostavljen od svakoga – lipti mu znoj niz vrat. Više ne pomažu ni peškiri, ni bele maramice.

Zašto Abazović široko zaobilazi diktatora, a traži direktora komita..?

Nije važan bivši direktor – on je samo čaurica – važan je diktator.

Kad smo već kod noćne lektire, opet predlažem Petera Handkea: pročitajte i ogled o „gladi u Vojvodini“ i „nestašici vina u Crnoj Gori“.

Neće škoditi pokoja duhovita opaska dok utvrđujemo pljačke u „Plantažama“, i spaljivanje dokumentacije podno breščića Dečića.

A, svi bi se zakleli u obraz da Handke nikad nije pomenuo Crnu Goru. E, ne brukajte se…

Valjalo bi da Handke kaže i koju riječ o političkim prilikama u Crnoj Gori.

Prosto, u vazduhu visi naslov – Pravda i za Crnu Goru.

Ili da Handke da intervju portalu Borba me

——————————
Igalo, 22. aprila, ‘021.