Fenomen poznat kao Tyndallov efekat objašnjava zašto i nebo i more izgledaju plavo, iako su zapravo bezbojni. Isti proces dešava se i u plavim očima. Prema riječima doktorke Davinije Biver sa Univerziteta Bond u Australiji, sve se svodi na melanin, supstancu koja određuje boju kože i kose.
„Braon oči sadrže veliku količinu melanina koji apsorbuje svjetlost i čini ih tamnijim. Plave oči imaju vrlo malo melanina. U njima se kratki talasi svjetlosti, poput plave, rasipaju mnogo efikasnije od dužih talasa, poput crvenih ili žutih. Zbog male koncentracije melanina, manje svjetlosti se apsorbuje i plava boja dominira onim što mi opažamo.“
Drugim riječima, plava nijansa nije rezultat pigmenta, već interakcije svjetlosti sa strukturom oka.
Rijetke nijanse i tajna nasljedstva
Zelene oči su rijetke jer nastaju kao kombinacija niskih, ali ne i ekstremno niskih nivoa melanina i specifičnog načina na koji se svjetlost raspršuje.
Oči boje lješnika su još kompleksnije zbog nejednake raspodjele melanina u šarenici, one mogu izgledati različito u zavisnosti od osvjetljenja, stvarajući pravi „mozaik“ boja.
Dugo se vjerovalo da je za boju očiju odgovoran jedan gen, ali naučnici sada znaju da ih je uključen čitav niz. Upravo zato djeca u istoj porodici mogu imati potpuno različite boje očiju pa čak i da dvoje roditelja sa plavim očima dobiju dijete sa zelenim ili svijetlosmeđim očima.
Mnoge bebe, naročito evropskog porijekla, rađaju se sa plavim ili sivim očima. To je zato što su nivoi melanina u ranom uzrastu niski. Tokom prvih nekoliko godina, kako se pigment nagomilava, boja očiju se može promijeniti u zelenu ili braon.
Kod odraslih, boja očiju uglavnom ostaje stabilna, ali može djelovati drugačije u zavisnosti od svjetlosti ili boje odjeće. Trajne promjene su rijetke, ali mogu nastati sa godinama ili usljed određenih zdravstvenih stanja.
Kada oči nijesu iste boje
Neki ljudi imaju heterohromiju – jedno oko različite boje od drugog. To može biti genetsko, posljedica povrede ili povezano sa određenim zdravstvenim stanjima.
Poznati primjer bio je muzičar Dejvid Bouvi, čije su oči izgledale kao da su različite boje zbog trajno raširene zenice poslije nesreće.
Sličan efekat imaju i poznate glumice poput Kejt Bosvort i Mile Kunis, koje imaju prirodnu heterohromiju.
(Kurir.rs/Žena)
