Više od četvrt vijeka nakon premijere, kultna serija The Sopranos i dalje važi za jednu od najuticajnijih televizijskih drama svih vremena. Ova višestruko nagrađivana serija, dobitnik brojnih priznanja uključujući i Primetime Emmy Awards, ostavila je dubok trag u prikazu kriminalnih struktura, porodičnih odnosa i tamne strane „američkog sna“.
Serija, emitovana od 1999. do 2007. godine, otvorila je vrata novoj eri prestižnih TV hitova poput Mad Men i Breaking Bad.
Glumac Michael Imperioli, koji je osvojio Emi za ulogu Kristofera Moltisantija, štićenika Tonija Soprana, nedavno je iznio zanimljivo mišljenje o tome kako bi likovi iz serije funkcionisali u današnjoj političkoj klimi.
U intervjuu za The Independent, Imperioli je rekao da vjeruje da bi mnogi likovi iz serije danas vjerovatno bili pristalice Donald Trump i pokreta MAGA.
„Serija govori o američkom snu, posebno kroz oči imigranata. Mislim da bi, da se snima danas, jedna od glavnih tema bila trenutna klima u SAD-u i odnos prema imigrantima. Ironično je što su svi ti likovi potomci imigranata, a vjerovatno bi mnogi od njih podržavali Trampa“, kazao je Imperioli.
Podsjetimo, radnja serije prati mafijaškog bosa Tonija Soprana, kojeg je tumačio James Gandolfini, dok pokušava da balansira porodični život sa vođenjem kriminalne organizacije. Priča počinje njegovim odlaskom na terapiju zbog napada panike i unutrašnjih konflikata, što je tada predstavljalo revolucionaran pristup u prikazu „tvrdog“ mafijaškog lika.
Tokom pandemije, Imperioli je zajedno sa kolegama Vincent Pastore i Steve Schirripa pokrenuo podkast Talking Sopranos, koji je stekao veliku popularnost dok su gledaoci širom svijeta ponovo gledali seriju.
„Ljudi kažu da im je ova serija poput ‘hrane za utjehu’, što je smiješno jer govorimo o ubicama i narkomanima. Ali mnogi je vezuju za porodične večeri i zajedničko gledanje nedjeljom. Zauzima posebno mjesto u njihovim životima“, rekao je Imperioli.
Iako je od finala prošlo gotovo dvadeset godina, Sopranovi i dalje podstiču rasprave – ne samo o televizijskoj umjetnosti, već i o društvu, identitetu i politici.
(B92)
