Lider SNS Miloš Vučević oglasio se u vezi sa monstruoznom kampanjom protiv predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i njegove porodice.
„Niko normalan ne želi da živi u Srbiji u kojoj će se za nešto pitati monstrumi koji kreiraju ovako jezivu kampanju dehumanizacije predsjednika Aleksandra Vučića i njegove djece! Samo pravi monstrumi su u stanju to da rade. Samo bolesni umovi su u stanju da djecu svog političkog protivnika dovode u vezu sa zločinima odvratnog predatora Epštajna“, napisao je Vučević na mreži X, pa dodao:
„Ne želim da bilo čija porodica prolazi kroz ovako monstruozne kampanje, kojima je izložena porodica predsjednika Vučića. On je žrtva samo zato što radi i bori se za Srbiju. I znam da ga niko i ništa neće skrenuti sa tog puta! Svaka mu čast na snazi da izdrži ovakvo zlo, ovakve napade i vređanja svoje djece i porodice. Samo on zna kako mu je. Ovo nije samo podrška predsjedniku Vučiću. Ovo je zavjet da ćemo se uvijek i zauvijek boriti za pristojnu i normalnu Srbiju“, zaključio je Vučević.

bolesnik najobicniji ovaj sto je napao decu predsednika vucica je za najvecu mogucu kaznu
Ovo je dno dna političke borbe.
Svaka čast Vučeviću na jasnoj i snažnoj poruci. Srbija mora da ostane zemlja pristojnih ljudi.
Napadi na porodicu su znak nemoći i političkog očaja.
Ako je cilj nekih samo da povrede i dehumanizuju , to samo pokazuje koliko su daleko od bilo kakvog argumenta .
Uzasno je sto napadaju predsednika i njegovu decu.
Stigao ih je politički očaj i nemoć zato sada napadaju porodice.
Pomračenje svijesti blokadera.
Potpuno tačno. Deca ne smeju biti meta političkih obračuna, bez obzira na to ko su im roditelji. To je crvena linija koja se ne prelazi.
Ko god u političkoj borbi koristi porodicu i decu protivnika pokazuje ozbiljan nedostatak morala. Postoje granice koje civilizovano društvo mora da poštuje.
Ako nemate argumente protiv nečije politike, pa krenete na njegovu decu – to govori sve o vama, a ništa o njemu.
Uvući nečiju porodicu u priču o tako monstruoznim zločinima je dno dna političke scene. Sramno i nehumano.
Politička borba treba da se vodi programima i činjenicama, a ne monstruoznim insinuacijama o nečijoj deci.
Ko god pominje decu u političkom obračunu pokazuje da je dotakao moralno dno. To nije politika, to je bolest.
Kada nemate program ni podršku naroda, onda krećete na porodicu. To je najbedniji oblik političke borbe.
Povezivati nečiju decu sa zločinima jednog monstruma je toliko odvratno da prevazilazi svaku političku raspravu. To je za osudu bez rezerve.
Deca su svetinja i van svake političke priče.
Ovakve optužbe nisu samo neukusne, već opasne i neljudske. To govori više o onima koji ih plasiraju nego o bilo kome drugom.
Gdje si ostavio periku? Bolje izgledas sa njom u štiklama.