Panaotović: „Laž je da bi uvođenje srpskog jezika kao službenog bilo kočnica ka EU; Belgija ima 3 službena jezika, Finska 2, Švajcarska 4…“

Piše: Bojan Panaotivić

Predstavnici dijela političke klase i javnog mnjenja u Crnoj Gori valjda se stide da otvoreno i do kraja iznesu svoje stavove i deklarišu se kao šovinisti, ekstremni nacionalisti, srbofobi itd., pa umjesto da kažu kako su protiv kategorizacije srpskog jezika kao službenog jer naprosto mrze Srbe, Srbiju i ne žele da srpski jezik ima adekvatno mjesto u zakonima, propisima i ustavu, oni saopštavaju – da se „Vlasti ne dosjete“ – kako bi rečena stvar ugrozila Crnu Goru na putu ka EU integracijama.

„Tako je u jučerašnjem gostovanju u jednoj televizijskoj emisiji funkcioner DPS-a Abaz Dizdarević rekao da je protiv adekvatnog definisanja srpskog jezika jer bi to usporilo proces EU integracija Crne Gore. Niko i nikad nije ponudio ni jedan valjan i validan dokaz kako, zašto i na koji način bi taj posao usporio Crnu Goru.“

Pogledajmo najprije evropsku praksu. Belgija, čiji glavni grad Brisel je i sjedište NATO pakta i EU, ima tri službena jezika: flamanski, nemački i francuski. Da li je Belgija zbog toga manje evropska ili su joj ovi jezici, u ustavu definisani, bili smetnja ili falinka u EU društvu? Naravno da nisu.

„Finska ima dva službena jezika, finski i švedski, pri čemu švedskim govori oko 5% populacije, ali visoki demokratski senzibilitet finskog društva i države, kao i određeni elementi istorijskog nasljeđa, ponukali su ih da i švedski jezik uvrste kao službeni. Da li je Finska zbog toga manje evropska ili manje vrijedan član NATO pakta? Naravno da ne.“

Austrija, recimo, nema austrijski jezik – službeni je, dakako, nemački – ali im to ne smeta da budu bogato, uređeno i demokratsko društvo i ponosna članica EU. Neki bi rekli da se i u ovom slučaju mogu povući paralele sa Crnom Gorom.

„Švajcarska nije članica EU jer je od davnina neutralna, ali je prepoznata kao svjetsko bankarsko središte, izuzetno bogata država, turistički raj… Gle čuda, Švajcarskoj na tom putu ka visinama nije smetalo da ima četiri službena jezika: nemački, francuski, italijanski i retoromanski.“

„Mogli bismo i dalje i šire, izvan EU. SAD nema američki nego engleski jezik kao službeni i ne ide im uopšte loše u posljednjih 250 godina na polju geopolitike, ekonomije, meke moći itd.“

Poseban paradoks kad je riječ o slučaju Crna Gora jeste u tome što ne debatujemo o jeziku kojim govori 2,3 ili 5% stanovnika, već je riječ o jeziku kojim govori 45% građana prema posljednjem popisu, ne računajući 2,5% onih koji su se izjasnili da govore srpsko-hrvatskim jezikom. To je jezik kojim zvanično govori najveći broj stanovnika države.

„Ulazak Crne Gore u EU sa ovakvom diskriminacijom u startu predstavljao bi zapravo demokratski defekt i unikat u negativnom smislu, jer ne postoji zemlja u EU u kojoj jezik kojim govori najveći broj stanovnika nije istovremeno i službeni ili je rangiran iza jezika kojim govori manji broj stanovnika.“

Otuda sve priče Abaza Dizdarevića i sveukupnog takvog svetonazora nemaju veze sa brigom o EU integracijama, već imaju isključivi korijen u srbofobiji. Neusvajanjem ovog predloga, Spajić i PES pokazali bi da su na strani onih koji rade u prilog demokratskih deficita i defekata.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)