Većina je rekla – maternji nam je srpski. Srpski govornici jasno potvrdili – većina smo.
Od popisa je prošlo preko dvije godine, a od veličanstvenog 30. avgusta preko pet. I oba su potvrdila da građani ne žele društvo u kojem iz straha moraju da ćute o onome šta su. Jasno su kazali da je Crna Gora ognjište i srpskog naroda. Kao i da polovina njih kao svoj maternji jezik doživljava srpski.
To su fakti, činjenice koje se mogu vrlo lako provjeriti. Bilo kakvo negiranje moglo bi preći u opasnost da postane diskriminatorsko, obavijeno nekorektnim, nedemokratskim, možda čak i genocidnim namjerama.
Nije bilo toliko davno kada se broj Srba zaposlenih u državnoj upravi mjerio procentima ravnim statističkoj grešci. A ni sad ni izbliza ne odražava realno stanje, prkoseći zdravom razumu i teoriji vjerovatnoće. Tada su se na svim stranama mogle čuti rečenice da Srbe treba na traktorima izbacivati, da ih treba objesiti na vrbe i vratiti u Srbiju.
Da li se od tada nešto promijenilo? Da li se iko od vrlih građanista iz civilnog sektora sjetio da postavi pitanje odgovornosti za ovakve izjave? Da li se iko i riječju i djelom ogradio od njih? I da li su to isti oni porivi koji i danas tjeraju iste te ljude da pozivaju na nepravdu? A ignorisati činjenicu kolik je broj ljudi koji govori srpskim kao maternjim – nepravda je.
Možda je protivljenje ravnopravnog statusa srpskog jezika u određenom segemntu i veća diskriminacija. Jer, ljudi različitih nacionalnosti kazali su da im je maternji srpski. I prema njima je 2007. godine načinjeno zlo, ne samo prema deklarisanim Srbima.
Ako ima Crne Gore, izvorne ili neke nove, i ako pravo i pravda u toj Crnoj Gori bar u tragovima postoje, srpski jezik mora dobiti zasluženi status. To je obaveza ove generacije. Srpski jezik i Crna Gora nikom dužni nisu, ali zato mi svi njima jesmo. A taj dug vratićemo onda kad identitetska pitanja ne budu više izazivala izlive govora mržnje i kad srpski dio Crne Gore bude bio prihvaćen kao i svaki drugi.
Sve dok to ne bude tako, dok se na pomen srpskog bude dizala prašina iz pojedinih redova i dokle svi jezici budu bili jednaki, samo srpski manje od drugih, opasnost od onih što su prijetili traktorima, slavili oluje i skandirali „Ubij Srbina“ neće proći.

није то ни нова ни стара Црна Гора,већ усташконацистички монтенегро са којим се лиже власт лажних Срба.
Ja ne čuh da je ikad iko ikome branio da govori srpski u Crnoj Gori. I što vas spriječava da izglasate tu promjenu sa 2/3 u skupštini i 3/5 na referendumu?