Kasarna ili vojarna u Maslinama
Piše: Perivoje Popović
Juče je na svim prostorima bivše SR Jugoslavije obilježen Dan sjećanja na žrtve NATO – agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju – Srbiju i Crnu Goru. Svako je slavio s tugom i poštovanjem, neki Cetinjani, i Mojkovčani su se veselili – nijesam siguran da i neko njihov nije usmrćen, poražen ili pogođen, ali – neki su Crnogorci pjevali i 12. jula 1941.godine kada je i formalno „legalizovana“ okupirana ND Crna Gora. No to stvarno nije tema ove priče, mada se analogija nameće po sebi.
Dakle, upravo juče delegacija Udruženja ratnika, rodbine, prijatelja i poštovalaca žrtava NATO – zločina pokucala je na kapiju Kasarne Vojske Crne Gore i dostojanstveno saopštila što je cilj dolaska na kapije i prostore narodne vojske. Naime u Kasarni se nalazi spomenik poginulima u neravnopravnoj borbi sa najmoćnijom svjetskom silom vijeka i svijeta i naravno ljudska je i civilizacijska je obaveza – sjećanje na žrtve, CIVILIZACIJSKI ČIN.
Međutim, eh, to prokleto međutim, dežurni pripadnik Vojske Crne Gore zaključao je kapiju pred malom povorkom velike tuge i nije dozvolio ulazak posjetilaca, vijenaca, cvijeća i svijeća na spomen palima, opomen živima, ma ko oni bili. Naredba je takva –objasnio je i . (tačka). Španski diktator, kaudiljo, fašista Francisko Franko, podigao je Spomenik „Špancima palim u građanskom ratu“ – bez obzira na kojoj su strani bili. Dakle, to je civilizacijski čin. U Kasrni VCG u Golubovcima prije koju godinu, podignuto je spomen-obilježje poginulim vojnicima njemačke fašističke soldateske. I to je civilizacijski čin.
ALI ZABRANA, JUČER ZAKLJUČANA KAPIJA KASARNE U MASLINAMA, KASARNE KAŽEM – NIJE CIVILIZACIJSKI ČIN!
A zamislite, poštovani čitaoci, zamislite kako se samo zave Kasarna; zove se „Marko Miljanov Popović“. To je onaj Marko, vojvoda Kučki, koji je prilikom Boja za oslobođenje Meduna u Veljeme ratu od 1876 – 1878. godine turskoj posadi doturio nešto hrane i džebane – nije htio da preuzima istorijski Grad Medun od gladnih, žednih i golorukih sultanovih vojnika.
Mnogi su dobronamjerni i umni ljudi već pisali da nije lako da Kasrna u Maslinama koja je do tada nosila Titovo ime nosi ime Marka Miljanova. Dvoumiio sam se i sam – do juče. Od juče se ne dvoumim – uklonite Markovo , vratite Titovo ime njegovoj kasarni.
I umjesto zaključka, jer ovdje nije moguće izvesti zaključak, nekome zbog bola, nekome zbog veselja, kako bi rekli i učinili neki Cetinjani ili Mojkovčani; umjesto zaključ kakažimo jer vjerujemo: da je Kasarnom nekadanjeg PRAVOG IMENA imena „Maršal Tito“ komandovao neki tradicionalni NATO-oficir dozvolio bi ulazak, bez obzira da li je ispunjena sva formalna procedura, OŽALOŠĆENIMA I UVRIJEĐENIMA, cvijeću, vijencima i svijećama „u ime svjesne pošte“ palima za slobodu i slobodna uvjerenja u zaštiti rođene zemlje i familije.