Član Saveza udruženja raseljenih reagovao na tvrdnje Mustafića: Istina nije na prodaju, niko nema pravo da jednu stranu satanizuje, a drugu amnestira!

Formulacija predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića da je Dejtonskim mirovnim sporazumom okončan „građanski rat u Bosni i Hercegovini“ izazvala je burnu i tendencioznu reakciju Sulja Mustafića, predsjednika Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori. Njegovo reagovanje puno je već odavno demantovanih floskula o „srpskoj agresiji“, „udruženom zločinačkom poduhvatu“ i „genocidnoj politici Beograda“, koje služe samo za dodatnu satanizaciju srpskog naroda i reviziju istine.

Ovo je saopštio član Upravnog odbora Saveza udruženja raseljenih, izbjeglih i prognanih u Crnoj Gori, Dragan Milićević a reagujući na tvrdnje predsjednika Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, Sulja Mustaića.

„Kao izbjeglica iz Bosne I Hercegovine  i član Upravnog odbora Saveza udruženja raseljenih, izbjeglih i prognanih u Crnoj Gori, osjećam dužnost da u ime hiljada naših sunarodnika, prognanih i poniženih, odgovorim na ove pokušaje političke manipulacije i lažnog moralisanja“, saopštio je on.

Njegovo saopštenje prenosimo integralno.

Da li je u BiH bio građanski rat? Jeste. Potvrđeno je zvanično.

Mustafićevu tvrdnju da u Bosni i Hercegovini nije bilo građanskog rata, već „agresije“, direktno opovrgava Međunarodni sud pravde (International Court of Justice – ICJ) u presudi iz 2007. godine u predmetu „BiH protiv Srbije i Crne Gore“, gdje u paragrafu 401 stoji:

„The conflict was essentially internal in character, albeit with foreign involvement.“

(„Sukob je bio u suštini unutrašnjeg karaktera, iako je bilo stranih uticaja.“)

Ništa nije eksplicitnije od ovoga: sud je utvrdio da je u pitanju bio građanski rat, uprkos pokušajima bošnjačkih zvaničnika da tu činjenicu izbrišu.

Srbija nije napala BiH. NATO jeste napao Srbe u BiH.

Nije postojao akt objave rata SRJ Bosni i Hercegovini. Vojska Jugoslavije se zvanično povukla iz BiH u maju 1992. godine. Haški tribunal u procesu protiv generala Momčila Perišića (IT-04-81) utvrđuje da Srbija nije imala „efektivnu kontrolu“ nad jedinicama Vojske Republike Srpske.

Nasuprot tome, NATO je 1995. izvršio brutalno i protivpravno bombardovanje srpskih položaja u BiH (operacija Deliberate Force), bez odluke Savjeta bezbjednosti UN. To je pravna definicija agresije.

Milošević – garant mira, ne ratni huškač

Mnogo prije nego je pokušan da bude neuspješno predstavljen kao „ratni zločinac“, Slobodan Milošević je u Dejtonu bio pregovarač mira. Glavni američki pregovarač Ričard Holbruk u svojoj knjizi “To End a War piše”: Bez Miloševića – ne bi bilo mira. A to je istorijska činjenica, bez obzira na sve naknadne demonizacije.

Ko je odbio mir prije rata? Ne Srbi, nego Alija Izetbegović.

U martu 1992. godine potpisan je Kutiljerov plan – predlog konfederalnog uređenja BiH, kojim bi rat bio izbjegnut. Alija Izetbegović ga je najprije potpisao, a zatim povukao pod uticajem Amerikanaca.

Žoze Kutiljer je 1993. za “The Times” izjavio:

„The Bosnian Muslims reneged on the agreement after pressure from the United States.“

(„Bošnjački muslimani su povukli saglasnost na dogovor pod pritiskom Sjedinjenih Država.“)

Tako je i počeo rat. A to Mustafić zna – ali prećutkuje.

ICTY – sud ili instrument Zapada?

Haški tribunal (ICTY) je podigao preko 80% optužnica protiv Srba. Bivša glavna tužiteljka Karla del Ponte u svojoj knjizi La Caccia kaže:

„Odluke o optužnicama često su donošene pod političkim uticajem.“

Takav sud ne može biti ni legitiman ni moralan arbitar.

A šta je sa raseljenima i prognanima, gospodine Mustafiću?

Danas, trideset godina nakon rata, desetine hiljada Srba I Crnogoraca koji su izbjegli iz Federacije BiH, iz Republike Srpske Krajine i sa Kosova i Metohije žive u Crnoj Gori bez imovinskih, socijalnih, političkih i građanskih prava. Nijesu vraćeni na svoja ognjišta. Njihova imovina je uzurpirana. Mnoga srpska groblja uništena, crkve spaljene, dokumentacija izbrisana.

Suljo Mustafić – inače glasni zastupnik „ljudskih prava“ – na tu temu ćuti. Ne pali svijeću za ubijene srpske civile. Ne pominje deportovane. Ne govori o pravu povratka. Nikad nijesmo čuli da se zalagao za raseljene Srbe I Crnogorce, kao što se danas pali kad Milatović izgovori jednu rečenicu – istinu.

Akademik Muhamed Filipović: Rat su htjeli oni koji su odbili dogovor

Neka Mustafić razmisli i o riječima pokojnog akademika Muhameda Filipovića, jednog od autora prvog mirovnog plana:

„Mi smo imali sporazum prije rata. Alija ga je povukao. To je bilo kobno. Svi smo znali šta slijedi. Srbi nijesu htjeli rat. On im je nametnut.“

Niko ne spori zločine, ali niko nema pravo da jednu stranu satanizuje, a drugu amnestira. Istina nije na prodaju. A predsjednik Milatović bi bolje uradio da se izvini stotinama raseljenih porodica u Crnoj Gori, kojima država već decenijama ne priznaje osnovna prava, nego što se posredno izvinjava Sulju Mustafiću I DPS-u  (zbog “nespretne formulacije”) koji svoje političke agende grade na poluistinama i istoričarskim falsifikatima.

Umjesto revizije svojih izjava, vrijeme je za reviziju licemjerja.