Eskpozitura N1 televizije Dragana Šolaka i Dragana Đilasa za Bosnu i Hercegovinu osula je rafalnu paljbu na predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića a u kontekstu potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Vjerovatno neznaveni da je upravo Milatović jedan od onih koji će na sva zvona hvaliti NATO pakt, optuživati Rusiju za „agresiju“ na Ukrajinu, kao i da će za njega Srebrenica biti genocid, ipak čak i neko takav ne odgovara sarajevskoj filijali Šolakove televizije koja nezasito želi još i još. Tako se Milatović, ničim izazvan, našao na naslovnici jednog od ovih medija gdje su okarakterisali njegovu izjavu o građanskom ratu u Bosni i Hercegovini kao skandaloznu.
U svom obraćanju se dotakao važnosti uloge SAD-a u postizanju mira u Bosni i Hercegovini, ali i regionu. Milatović je kazao da je ta uloga dovela do kraja „građanskog rata u Bosni i Hercegovini“ na taj način negirajući agresiju i svoje države, koja je tada bila u sklopu SR Jugoslavije, na BiH što je potvrđeno nizom presuda u Haagu, piše ovaj Šolakov portal.
Međutim, ono što je istorijski tačno jeste činjenica da rat u Bosni i Hercegovini jeste bio građanski a da te navodne „agresije“ dolaze nakon pokušaja separatizma od bošnjačke strane koja je danas „izboksovala“ nezavisnu državu. Isprazne floskule Sarajlija, koji su do juče živjeli u velikoj Jugoslaviji definitivno ne vode ničemu osim da se stavljaju u službu prevaspitavanja svakog ko im nije po mjeri. Tako im čak ni predsjednički NATOfil ne odgovara u svojim daljim pokušajima sijanja mržnje bez trunke osjećanja za bilo kakvu ličnu odgovornost.
„Za regiju iz koje dolazim, ovaj grad na američkom Srednjem zapadu nosi duboko simbolično značenje. Upravo je ovdje prije tri decenije, odlučnim angažmanom međunarodne zajednice, a posebno Sjedinjenih Američkih Država, okončan razorni ‘građanski’ rat u Bosni. Rat koji je odnio bezbroj života, ugrozio budućnost generacija i ostavio za sobom razaranje toliko teško da čak i danas, na mnogim mjestima, ostaje neizliječeno. Dakle, koje smo lekcije naučili iz tog tragičnog poglavlja naše kolektivne historije? Iznad svega, shvatili smo da se diplomatija ne smije tretirati kao krajnja opcija, kojoj se treba pribjegavati tek nakon što se otkrije besmislenost oružanog sukoba“, rekao je Milatović.
I umjesto da Šolakova filijala uvaži da su postojale žrtve sa obije strane sukoba, i da teže da se to ne ponovi, sa druge strane Drine „pumpaju“ baš kao i u beogradskim krugovima, samo na malo drugačije načine. Kao što se može vidjeti, ova medijska kuća, čija je ekspozitura za Crnu Goru koncern Vijesti, očito ima svoju političku agendu da do pomirenja na prostoru Balkana gotovo nikada ne dođe već će prosto nastaviti da siju mržnju prema svakom ko se iole drzne da izađe iz okvira njihovih medijskih jazbina iz kojih kreiraju dalje otrove na razbijanju pokušaja širenja pomiriteljskih poruka na Balkanu.
Šef Crne Gore je govorio i o tome da je politička volja spriječila da rat u Bosni i Hercegovini bude završen još 1992. umjesto 1995. s potpisivanjem Daytona.
„Umjesto toga, diplomatija mora biti najvažniji instrument za rješavanje sporova, posebno i posebno kada se razlike čine nepobjedivim. A ako je mir u Bosni bio dostižan 1995. godine, čvrsto sam uvjeren da je bio dostižan i 1992. godine. Da su oni kojima je u to vrijeme povjereno političko vodstvo pokazali veću mudrost, predviđanje i pravi osjećaj odgovornosti. Međutim, danas me ohrabruje uvjerenje da sadašnje političko vodstvo širom Balkana, vođeno bolnim lekcijama iz prošlosti, pristupa otvorenim pitanjima sa povećanom demokratskom zrelošću. I nepokolebljivom posvećenošću mirnom rješenju“, rekao je Milatović.
I upravo zbog toga moramo, dodaje on, u ovakvim prilikama, ponovo potvrditi trajni značaj Dejtonskog mirovnog sporazuma, ne samo kao kamena temeljca mira u Bosni, već i kao odlučujućeg trenutka za širu stabilnost našeg regiona.
„I s tim poštovanjem, želim da se zahvalim, posebno kongresmenu Turneru, što nas je danas sve ovdje pozvao u Dayton“, zaključio je Milatović.
Milatovićev kabinet: Sukob u BiH imao i karakter međunarodnog oružanog sukoba
Izjava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, izrečena na Parlamentarnoj skupštini NATO-a povodom obilježavanja tri decenije od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, dio je ukupnog konteksta tog obraćanja i sama za sebe ne odražava kompleksnost i težinu događaja u Bosni i Hercegovini devedesetih, saopšteno je „Vijestima“ iz njegovog kabineta.
Kazali su da je Milatović, od početka mandata, u više navrata jasno isticao da u potpunosti prihvata i poštuje odluke međunarodnih sudova, koji su nesporno utvrdili da je sukob u BiH imao i karakter međunarodnog oružanog sukoba.
Ukazali su da Milatović u kontinuitetu ističe da Crna Gora, kao dobar susjed, iskreno podržava razvoj i napredak BiH, uvažavajući njen suverenitet i teritorijalnu cjelovitost. U više navrata je, dodaju, iskazivao pijetet prema nevinim žrtvama rata u BIH i pozivao da se utvrdi puna odgovornost za njihovo stradanje.
„Pokušaj da se predsjednik Crne Gore predstavi kao neprijatelj Bosne i Hercegovine te neko ko ne poštuje žrtve ili negira bilo čiju odgovornost, predstavlja političku manipulaciju Demokratske partije socijalista koja je bila aktivni učesnik ratnih dešavanja 90-ih, i koja iz prve ruke zna sve o karakteru tog rata, kome je doprinijela svojim politikama. Takođe, bilo bi moralno i opravdano da se predstavnici te partije napokon suoče sa posljedicama njenog istorijata, kada je u pitanju rat u BIH, i time iskažu poštovanje prema žrtvama. Konačno, što se tiče istorijskog revizionizma u odnosu na sukobe 90-ih – ne postoji očigledniji primjer od kontinuiranih nastojanja DPS-a da izbjegne odgovornost za ono što su tih godina zastupali i u čemu su učestvovali“, saopšteno je „Vijestima“ iz Milatovićevog kabineta.
Poručili su da je predsjednik Crne Gore bio, ostaje i da će uvijek biti prijatelj Bosne i Hercegovine, i saveznik na evropskom putu, okrenut saradnji, stabilnosti i prosperitetu dvije države.
Zamisli entitet đe je najveći domet da upale mješalicu i da se raznesu.