Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić govori o novim mjerama države i svim drugim aktuelnim temama.

– Nacionalni stadion je važna stvar za jednu državu i neke druge zemlje koje su zaostajale za nama izgradile su sportsku infrastrukturu. Mi smo imali prazan hod godinama kad se ništa nije radilo i gradilo. Uglavnom su nosioci političkih funkcija postajali bogatiji. Sada je drugačije. Kasnimo nekih četiri mjeseca i moramo da skraćujemo vrijeme tokom ljeta. Vidio sam mnogo radnika danas tamo, mnogo kompanija, mašina. Možete da prepoznate tribine. To će biti velelepno mjesto. EXPO nije samo stadion, nijesu to paviljoni, zgrade… EXPO su i bolnice, i Klinički centri u Pazaru, Užicu, od Smederevske Palanke do Loznice, Kladova i Negotina, gdje ćemo morati brojne promjene da uradimo u domovima zdravlja. To su i novi putevi, nove pruge. 28. juna bi trebalo da otvorimo auto-put do Požege. Šta god da uradite, nikad nije dovoljno i dobro, već se podrazumijeva. Kažu to je za naše pare, pa imali smo naše pare i prije 20 godina koje su završavale u njihovim džepovima, a ne na putevima, bolnicama…

– Uskoro krećemo i u Nišu i u Beogradu sa izgradnjom novih porodilišta, da majke požele ponovo da dođu, a ne da imaju užasna iskustva. Nijesmo zatekli nešto dobro pa smo sad pokvarili, nego nijesmo zatekli ništa. KC Niš smo podigli ni iz čega. Danas kad dođete na aerodrom, čeka vas taksi ili GSP, uskoro ćete moći vozom da dođete do centra grada. Batajnica sa Busijama i Ugrinovcima ima više od 35 hiljada ljudi. Moramo da radimo. Vidio sam ljude koji su orni i željni da rade. Vidio sam naše radnike, naše poslovođe. Vidio sam ljude iz Indije, Tadžikistana, nemamo dovoljno radnika koji mogu na svim projektima da rade. U prvoj polovini jula otvaramo prugu do Subotice. Uništili su nas ovi koji su razarali Srbiju u prethodnih šest mjeseci, desetine miliona eura smo izgubili samo na tome što nijesmo otvarali završenu prugu. Niko nije smio da daje dozvole zbog straha, sve se to mijenja. Sad ćemo kao feniks iz pepela da se podignemo.

O minimalcu i zaradama

– Razgovarali smo o minimalcu. Njemci tokom Drugog svjetskog rata nijesu nam razorili obrazovanje i sistem kao ovi u proteklih šest mjeseci. Iz toga ćemo uspjeti da se iščupamo. Profesorka iz Niša poslala je sina u Milano na studije, ona predaje na niškom univerzitetu ali je sina poslala na Bokoni. Problem je u tome što se pobunila zbog činjenice da druga djeca mogu za manje para da studiraju Bokoni. To je takvo licemjerje, tako loše, nevjerovatno. Sad su nam oni svojim neradom, javašlukom otvorili vrata da stvari mijenjamo.

– Danas je kod nas minimalna cijena zarade 457 eura, najniža plata koju neko može da primi. To je više nego tri puta više nego što je bilo prije 11 godina. Tada smo imali preko 500.000 ljudi na minimalcu, a danas imamo svega 95.000 ljudi na minimalcu. Naša ideja je, pokušaćemo, da u dva koraka do 1. januara podignemo sa 457 za 20,1 odsto minimalnu zaradu na 550 eura. Da od 1. oktobra podignemo na 500 eura, a da od 1. januara bude 550 eura. Zbog svega što su nam blokaderi učinili, povećanje plata će biti manje nego što smo očekivali. Da li će biti 3, 4, 6, 7 odsto, ostaje da se vidi. Penzije, daću sve od sebe, da ne rastu manje od osam odsto. Daću sve od sebe, da pritisnem sve ljude, da podstaknemo građevinski sektor, da se vidi rast, da bismo omogućili značajan rast penzija. Penzije nam kaskaju za platama. Ako bi ovo ostvarili na 550 eura od 1. januara, prosječna plata do decembra 2026. biće 1.174 eura. Želimo da penzije rastu sličnim tempom kao i plate. To će biti povećanje najmanje dvostruko veće od stope inflacije. Moraće da bude značajno povećanje realnog životnog standarda. Mi se za ovo borimo, živimo, gledamo kako da nešto napravimo, sačuvamo zemlju, kako da ljudi osjete pomake. U svemu tome, važno je pokretanje svih projekata. Do sredine jula otvaramo prugu Beograd–Subotica, vjerujem da će do kraja godine biti Beograd–Budimpešta.

– U Nišu sam saopštio suštu istinu i ne pada mi na pamet da odgovaram na besmislice. Ne postoji formalno-pravno nikakav zahtjev, potpis, ni to nijesu u stanju da naprave. Što se tiče priče o nadležnosti, velika tragedija nas je pogodila 1. novembra, takve stvari se dešavaju i u većim zemljama od naše, toga su svjesni oni koji su izgubili najmilije. Od 3. novembra je krenulo gaženje žrtava i uništavanje Srbije. Tada je krenuo prvi nasilni upad u Novom Sadu, to se odvijalo sve dok nijesu odlučili da nam u potpunosti unište zemlju i to spoljne sile. Već 11. decembra sam rekao, šta god odgovorio reći će da zahtjevi nijesu ispunjeni i da ćemo doći do moje smjene i smjene vlasti – i na kraju smo došli do toga. Svi njihovi zahtjevi su: kad ćemo da bijemo djecu u Pionirskom parku. Strašno im je kako izgleda Pionirski park, a nije strašno što fakulteti izgledaju kao svinjac.

– Nije strašno što su zauzeli SKC na kriminalan način i gazili srpsku zastavu? Smeta im jedno jedino mjesto (Pionirski park) jer su djeca tamo „zlikovci“ samo zato što bi htjeli da uče. To je jedan užasan grijeh? – kazao je Vučić.

– Pozivam ljude da 15. septembra prisustvuju najvećoj vojnoj paradi u istoriji Srbije.

Kaže da je manja opasnost od obojene revolucije kad vidimo da se iza nje kriju Jovo Bakić, Nataša Kandić, Božo Prelević…

– Bilo je opasno dok nijesmo vidjeli kako izgledaju ti plenumi – kazao je on.

– Oni kažu da su na toj strani i da čekaju nekog okupacionog gaulajtera. To je njihova suštinska poruka. Moja poruka je da poštujem Evropu. Ne znam što rade, čini mi se da imam bolje odnose sa njima nego vi i da me više poštuju nego vas i da mi ukazuju čast veću nego bilo kom lideru. Znam limite, teškoće sa kojima se suočavamo, a tiču se nezavisnog Kosova koje ne želim da priznam, u rušenju prijateljstva sa Kinom i Rusijom. Važno je da Srbija i Srbi sačuvaju kao narod slobodu, slobodarski duh, a ne da im neko spolja donosi odluke. Kada govorite o Kosovu, u vaše vrijeme ste dozvolili da proglasi nezavisnost, da nam ubijaju ljude, ćutali ste, nijeste ništa smjeli da uradite, zar vas nije sramota – kazao je Vučić.

Tagovi