Piše Emilo Labudović

Crna Šumo, od najcrnje crnja,
Besputnice, pusta i prokleta,
Zmijsko leglo sred glogovog trnja,
Teškom krivdom na krst razapeta.

Zvjer sam tvoja, crnja i od tebe,
Ni ti majko poznala me ne bi,
Bez tebe sam kao i bez sebe
A sa tobom suvišan i sebi.

Crna Šumo, žig ti krvav nosim,
Kletvu što me prati sustopice,
Praznom torbom po divljini prosim,
Što isprosim, trošim nemilice.

Ovu žilu što me veže s tobom
Dan, noć glođem kurjačkim zubima,
Kad me budeš darovala grobom
Mrtav pas ću biti među psima.

Tagovi