Piše Emilo Labudović
Crna Šumo, od najcrnje crnja,
Besputnice, pusta i prokleta,
Zmijsko leglo sred glogovog trnja,
Teškom krivdom na krst razapeta.
Zvjer sam tvoja, crnja i od tebe,
Ni ti majko poznala me ne bi,
Bez tebe sam kao i bez sebe
A sa tobom suvišan i sebi.
Crna Šumo, žig ti krvav nosim,
Kletvu što me prati sustopice,
Praznom torbom po divljini prosim,
Što isprosim, trošim nemilice.
Ovu žilu što me veže s tobom
Dan, noć glođem kurjačkim zubima,
Kad me budeš darovala grobom
Mrtav pas ću biti među psima.
„BEZ TEBE SAM KAO I BEZ SEBE
A SA TOBOM SUVIŠAN I SEBI “
„Nada mi gorka, al`ipak se nadam“, Prilepin
Dok je nama ovakvih Pjesnika i Portala na kojima
osvane ovakva pjesma – MORAMO SE NADATI.
Na vučja vremena oguglali.
Naše je PRASKOZORJE !!!