Aleksić: Srpski jezik mora imati status koji mu pripada

U intervjuu za Srpske narodne novine, potpredsjednik Vlade Crne Gore Budimir Aleksić govori o važnosti vraćanja srpskom jeziku statusa koji odražava njegovu većinsku upotrebu u zemlji, kao i o potrebi da se ukine diskriminacija srpskog naroda. Naglašava da su i ćirilica i vjeronauka sastavni dio identiteta Crne Gore, te da bi trebalo biti zastupljeni u javnom i obrazovnom prostoru. Aleksić podržava inicijativu o dvojnim državljanstvima i smatra da je neophodno institucionalno priznanje prava iseljenika. Takođe se zalaže za obnovu Njegoševe kapelice na Lovćenu i uvođenje trobojke kao narodne zastave. Poručuje da su dijalog, istorijsko nasljeđe i demokratska ravnopravnost ključni za stabilnost Crne Gore.

U decembru prošle godine navršilo se dvadeset godina od borbe profesora za očuvanje imena srpskog jezika u obrazovnom sistemu Crne Gore. Ipak, uprkos promeni vlasti 2020. godine, borba još traje. Koji su vaši konkretni planovi kada je riječ o vraćanju statusa srpskom jeziku?

To je izuzetno kompleksno pitanje i situacija koja izgleda paradoksalno. S jedne strane, podaci sa posljednjeg popisa pokazuju da je srpski jezik većinski u Crnoj Gori, a s druge strane postoji snažan pritisak da se to pitanje ne otvara. Smatram da nikakva diskriminacija nije dobra, niti guranje važnih tema pod tepih. Potrebno je stručno, pravovremeno i temeljno analizirati to pitanje i riješiti ga na način koji neće diskriminisati nijednog građanina.

Kako komentarišete najave opozicije o radikalizaciji djelovanja ukoliko bi srpski jezik povratio svoj status u Ustavu i školama?

Nikakva radikalizacija ne doprinosi pomirenju i demokratskim procesima, posebno ne u ovako podijeljenom društvu. Dijalog je jedini ispravan put. Pozivam opoziciju da se uključi u razgovor o ovom pitanju koje ne treba da dijeli, već da objedinjuje građane Crne Gore. Najave radikalizacije smatram neprimjerenim i štetnim za sve.

Popis stanovništva pokazao je da srpskim jezikom govori većina građana, a broj Srba je povećan. Kako vi tumačite te rezultate?

To je prvi zaista slobodan popis bez političkog inženjeringa, koji je potvrdio ono što je faktička stvarnost – da srpski jezik i srpski narod imaju značajnu prisutnost u Crnoj Gori. Uprkos godinama diskriminacije i obespravljenosti, srpski narod je pokazao odlučnost da očuva svoj identitet i da se izbori za svoja prava.

Da li Crna Gora može očekivati skoro uvođenje dvojnog državljanstva?

To je važno pitanje koje dotiče veliki broj porodica. Iako su ustavne promjene komplikovane, vjerujem da će crnogorsko društvo sazreti i da će se kroz dijalog doći do rješenja. Dvojno državljanstvo ne ugrožava nikoga. Inicijativa je naišla na veliku podršku među našim iseljenicima, i važno je da ih država ne zaboravi.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović rekao je da su pitanja srpskog jezika i dvojnog državljanstva legitimna. Da li vas to ohrabruje?

Takve izjave možemo shvatiti kao znak da se te teme više ne smatraju tabuom. Ipak, za konkretne rezultate potrebna je jasna i snažna politička volja. Građani će znati da prepoznaju i podrže one koji zaista budu radili u njihovom interesu.

Kakav je danas status ćirilice u Crnoj Gori?

Nažalost, status ćirilice je nezadovoljavajući. Iako postoje određeni pomaci, ona je i dalje potisnuta u institucijama, medijima i obrazovanju. Crna Gora je istorijski ćirilična zemlja. Sve najvrednije što imamo napisano je ćirilicom. Potiskivanje tog pisma dio je projekta promjene identiteta Crne Gore, koji je provodio bivši režim. Ustavna je obaveza izjednačiti ćirilicu i latinicu.

Da li ćete se lično zalagati za uvođenje vjeronauke u škole?

Apsolutno. Pravo roditelja da djecu obrazuju u duhu svoje vjere je temeljno ljudsko pravo. Vjeronauka kao izborni predmet postoji u brojnim evropskim državama i donosi pozitivne efekte. U Crnoj Gori treba pronaći model koji kombinuje vjeronauku i građansko obrazovanje – u saradnji sa roditeljima i djecom.

U septembru ste boravili u prvoj zvaničnoj posjeti Srbiji. Šta je dogovoreno i gdje vidite najveći potencijal za saradnju?

Ogroman je potencijal u oblasti obrazovanja, nauke, kulture i novih tehnologija. Saradnja mora biti konkretnija, usmjerena na zajedničke projekte. Zajedničkim nastupom na međunarodnoj sceni možemo ostvariti bolje rezultate. Crna Gora i Srbija mogu zajedno odgovoriti na izazove globalizacije i razvoja vještačke inteligencije.

Uprkos promjeni vlasti i ulasku srpskih političara u Vladu, mnogi problemi ostaju. Kako do pune primjene prava srpskog naroda u Crnoj Gori?

Ne možemo zaboraviti da je bivši režim vladao skoro 30 godina. Ta vlast je bila duboko ukorijenjena. Nakon njenog pada uslijedila je politička nestabilnost, čak četiri vlade za četiri godine. Ipak, vjerujem da će doći vrijeme kada će srpski narod u Crnoj Gori uživati puna prava. Potrebno je vratiti Udruženje književnika na budžet, podržati časopis Stvaranje, i donijeti zakon o Matici srpskoj.

Vaš stav o obnovi Njegoševe kapelice na Lovćenu?

Moj stav je poznat javnosti. Obnova kapelice predstavlja povratak duhovnom temelju Crne Gore. To je amanet vladike Rada, koji su podržavali brojni intelektualci i mitropolit Amfilohije. Pripadati toj ideji za mene je čast.

Kako gledate na inicijativu da se trobojka definiše kao narodna zastava Crne Gore?

To je potpuno opravdana inicijativa. Troboka je istorijski simbol Crne Gore i u tom smislu bi trebalo da ima svoje mjesto u Ustavu kao narodna zastava. Time se poštuje volja velikog broja građana, kao i istorijska tradicija Crne Gore. Za mene je važno da o svim pitanjima vodimo dijalog, jer je to jedini način da dođemo do društvenog konsenzusa.

Kako komentarišete zabranu ulaska predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću na Cetinje i u Hrvatsku?

Takve zabrane i crtači meta ne doprinose demokratiji. To su potezi koji imaju za cilj dnevne političke poene. Građani su umorni od podjela, rovova i prijetnji. Vrijeme je da pružimo ruku jedni drugima, da razgovaramo i zajedno gradimo društvo u kojem se svi osjećaju slobodnim i poštovanim.