Nezavisnost donijela mnogo neizvjesnosti i malo nezavisnosti: Mnogi ne gledaju Crnu Goru kao kuću ne zato što je ona nepravedna zemlja – već zato što je nepravedna država!

Crna Gora danas slavi 19. godina od obnove nezavisnosti. Ali ne cijela. Referendumske podjele i dalje postoje u Crnoj Gori i tako dok jedan dio države slavi, drugi dio ipak i dalje uz gorak ukus gleda na čuvenu „majsku zoru“ 2006.

19. godina od referenduma bila je i Tema Jutra Prve televizije gdje su mišljenja sučelili novinar i medijski analitičar Duško Vuković, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović i Mitar Šušić, funkcioner NSD-a.

Vuković je na početku kazao da nam je nezavisnost Crne Gore donijela da nismo previše napredovali, a ono što se ističe kao politički dobitak – članstvo u NATO, za njega nije dobitak.

„Kako sam bio pristalica toga da Crna Gora povrati nezavisnost, tako sam bio i protiv učlanjenja Crne Gore u NATO. Mislim da je Crna Gora mogla da ostane u nekom partnerstvu za mir ili nekoj komotnijoj poziciji. Mislim da smo prihvatajući to učlanjenje prihvatili da nemamo vlastite vizije“, kazao je Vuković.

Dodaje ako se referendumom riješilo ključno pitanje, onda su sva pitanja trebala biti rješavana referendumom ali i podsjeća da je manjina uvela Crnu Goru i NATO.

„Mislim da je dobro, kada je ekonomija u pitanju, što smo dobijali novac iz Evropske unije jer smo bili dobar primjer u regionu pa je nešto kapalo sa te strane, ali ne vidim šta smo drugo uradili kada je ekonomija u pitanju“, kazao je Vuković.

Goran Danilović se prisjeća referendumskog vremena i kazao da je referendum predložio Milo Đukanović a da su njima potrte prve referendumske odluke iz 90-ih godina.

„Nijedna podjela koja nas je dovela do potrebe da organizujemo referendum o nezavisnosti nije prevaziđena. Društvo je i dalje podijeljeno što govori o tome da je politička elita, ko god pripadao njoj, nije uradila mnogo da se bolje razumijemo. Nažalost, možda se razumijemo i gore jer su te teme gotovo zabranjene. Te teme kao diraju u oko državi. Ja mislim da te teme treba otvoriti. Treba na jedan korektan način tome pristupiti kao što smo pristupili i izborima. Sva naša biranja do 2020. godine su bila sumnjivog karaktera kada je u pitanju pošten izbor. Ne može biti da nije ostavilo traga i to što smo u referendumu takođe imali sumnjiva prava onih koji su glasali iz dijaspore a da neki tu iz regiona koji ovdje imaju i kuće i stanove i porodice to nisu mogli uraditi“, kazao je Danilović.

Nezavisnost je donijela mnogo neizvjesnosti – ali malo nezavisnosti.

„Možda smo i postali nezavisni od Srbije, ali se postavlja pitanje od čega i od koga smo postali zavisni? To su pitanja koja moraju da se riješe. Danas je to jedan praznik koji se neće punog srca slaviti u cijeloj Crnoj Gori. Razlog je i istorijske prirode. Ja se svim svojim bićem zalažem da ovaj dan bude Dan Crne Gore. Crna Gora nije ad hoc država. Šta god mi mislili o njoj, to je jedna stara evropska država koja je bila država kada neke sada velike evorpske zemlje nisu mogle ni sanjati o državnosti. Mi nismo bili u onim državama koje su prvi put stekle državnost 90-ih godina kada se raspadalo istočno političko carstvo“, kazao je Danilović.

Lider UCG navodi da bi ulazak u EU trebalo uraditi ljudski, naročito kada smo bez referenduma ušli u NATO.

„Iako postoji konsenzus političkih subjekata, tražiću od kolega iz Parlamenta da 2027. godine, koja bi možda mogla biti ključna za EU integracije, da organizujemo referendum za ulazak u EU. Ozbiljne države se ne boje svojih građana bez obzira ko je na vlasti, a očigledno je raspoloženje da uđemo u EU. Za generacije koje dolaze, biće jasno sve. Svakako, treba povesti javnu raspravu šta ćemo sigurno dobiti a šta nećemo. Potom, relaksirani pred potomcima, možemo reći da smo donijeli tu odluku“, kazao je on.

Danilović dodaje da Crna Gora treba da slavi sva svoja DA i sva svoja NE kroz istoriju i zato treba da se slavi Dan Crne Gore, a ne Dan nezavisnosti.

„Dan naše suštinske nezavisnosti je 13. jul. Tome se ne može prigovoriti. Nama tada nije priznata državnost, već nezavisnost države koju smo imali 100-200 godina prije toga. To što nas nije priznavala Velika Porta, to su druge stvari, ali smo tada zajedno sa još nekim drugim evropskim državama, dobili nezavisnost. 2006. godine, Milo Đukanović koji je pobijedio sebe iz 1992. godine odlučio je da sebe utka u istoriju time što će reći da je ovo prvi i pravi praznik crnogorske nezavisnosti. To nije tačno, ljudi to znaju i zato postoji otpor“; kazao je Danilović.

On dodaje da živimo sa uvjerenjem da nam je ovdje tijesno, a ovo je naša kuća, domovina i otadžbina.

„Zbog čega mnogi u Crnoj Gori misle da nije tako, ne misle zbog toga što je Crna Gora nepravedna zemlja – nego što je u 19 godina mnogo puta bila nepravedna DRŽAVA Crna Gora“, jasan je Danilović.

Advokat Mitar Šušić je kazao da je tada bio jako mlad prilikom referenduma i kazao da se sve može podijeliti u dvije etape – u ono što smo imali do 2020. godine i od tada.

„Moje razočarenje projektom nezavisne Crne Gore je veliko jer sam i glasao za nezavisnost. To je bilo moje prvo pravo glasa i to je meni, kao buntovniku, djelovala kao avangardna ideja. Tada je javnost bila zatrpavana problemima u zajedničkoj državi, nategnutim odnosima sa Srbijom i prosto je, pored drugačijeg miljea odakle dolazim, obzirom da sam sa sjevera, djelovalo avangardno i hrabro odlučiti se za takvu ideju. Ali niste imali ponudu koja je uslijedila nekoliko godina kasnije. Nije se tada potencirala antisrpska ideologija, i da smo mi u nekom vjekovnom sukobu kakav je došao 2019. godine kao narativ bivše vlasti. Provlačila se teza da su Crnogorci elita srpskog naroda koja treba da ima posebnost i gdje smo prvi uvijek obnovili državnost pa oslobađali ostale“, kazao je Šušić.

On dodaje da je to moglo imati logiku za nekog ko nije bio previše zainteresovan za procese.

„Ono što je uslijedilo godinama kasnije je bio pokazatelj da se mi nismo vezali za korijene za koje tvrdimo da se vezujemo i da nastavljamo da gradimo državu koju su gradili Crnojevići i Petrovići, koja je vođena srpskom idejom, kasnije pretočena u jugoslovensku, već je to bila ad hoc ideja pravljenja države gdje smo bili saučesnici gdje smo samo mogli pronaći vlastite ideje. Stvorena je, nažalost, država koja je odustala od svega onoga što je trebala da ima kao ideju i stvorena je platforma za organizovani kriminal i država koja je pokušala da utjera novocrnogorski identiet svima koji su drugačije mislili“, kazao je Šušić.

Dodaje da se nismo oslobodili ni tenzija sa Srbijom, i navodi da sve od referenduma pa do danas, svoju nezavisnost i suverenost, iz ugla suverenista i bivših i sadašnjih, gradimo u odnosu na Srbiju.

„Sjećam se izjave Duška Markovića da smo konačno postali uvozno nezavisni jer žitarice uvozimo iz Francuske. To je bila percepcija, a ako je težnja da se relaksiraju odnosi sa Srbijom, mi to nismo postili što su pokazali i dani koji su došli nakon referenduma. Na momente smo imali i šovinističku politiku prema srpskom narodu“, kazao je Šušić.