Treći dan nakon što je Ranko Krivokapić imenovan za savjetnika u Ministarstvu vanjskih poslova, reakcije sa vrha vlasti – nema. Ćute premijer Milojko Spajić, ćuti Bošnjačka stranka, ćute svi akteri koji su građanima obećavali kraj starog režima i početak nove političke ere.

Jedini koji je imao hrabrosti da kaže ono što mnogi misle jeste funkcioner Pokreta Evropa sad, Tihomir Dragaš. On je otvoreno osudio imenovanje Krivokapića, tražeći hitnu smjenu ministra Ervina Ibrahimovića, pod čijom ingerencijom je ovaj politički povratak i omogućen. Uz Dragaša, negativno su se izjasnile i partije DNP i NSD, ali ostatak političke scene – nijem.

Ranko Krivokapić je simbol bivše vlasti. Njegovo višedecenijsko prisustvo u strukturama moći, saradnja sa DPS-om i uloga u političkom životu Crne Gore u potpunoj su suprotnosti sa očekivanjima birača koji su 2020. i 2023. glasali za promjene. Uprkos tome, vraća se na poziciju savjetnika bez ikakvog javnog obrazloženja.

Zato se postavlja pitanje: da li je ćutanje ostatka vladajuće većine znak odobravanja, nemoći, ili pak dogovora iza zatvorenih vrata? Da li Spajić i Ibrahimović biraju stabilnost vlasti po cijenu izdaje biračkog povjerenja?

Dragašev zahtjev za smjenom ministra Ibrahimovića zasad ostaje bez odgovora. Njegova stranka se ne oglašava, a premijer ignoriše pitanje koje je direktno vezano za vjerodostojnost aktuelne vlade.

Građani nisu glasali za povratak starog režima. Ako je Ranko Krivokapić lice nove vanjske politike Crne Gore, onda je jasno – promjene su samo deklarativne, a suština vlasti ostaje ista.

Tagovi