Vladika Joanikije u podgoričkom Hramu Hristovog vaskrsenja: Vjera je temelj svake vrline, napretka i radosti

Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki i administrator Mitropolije crnogorsko-primorske g. Joanikije služio je danas, 7. februara, na praznik Svetog Grigorija Bogoslova sa sveštenstvom Svetu arhijerejsku liturgiju u Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici.

Preosvećni vladika Joanikije je prije početka Svete službe Božije rukoproizveo čteca Velimira Bugarina iz Podgorice u čin ipođakona, a potom ga je u toku Liturgije rukopoložio u čin đakona, a jerođakona Simeona iz manastira Dajbabe u čin jeromonaha.

Riječima arhipastirske besjede vjernom narodu obratio se Preosvećeni Episkop Joanikije koji je istakao da je vjera temelj svake vrline, napretka i radosti. Kako je kazao tamo gdje ima vjere biće i molitve koja jača vjeru, kao i svake druge vrline: dobrote, požrtvovanja, milosrđa… Po njegovim riječima sve te vrline, kojima je temelj vjera, dovode nas u naručje Božije i Bog nas zbog njih miluje, naročito zbog milosrđa. Dalje je poučio sabrane da pravog milosrđa ne može biti bez vjere, kao i da svakodnevno imamo toliko prilika da pokažemo milosrđe prema svojim bližnjima, tj. prilika za svoje spasenje.

“Učitelj prave vjere je jedan od svetih otaca, veoma poznat i slavljen, Sveti Grigorije Bogoslov koga danas slavimo. Uvijek ga prizivamo zajedno sa apostolima i ostalim Svetim ocima, naročito sa Svetim Vasilijem Velikim i Svetim Jovanom Zlatoustim, koji se proslavljaju kao učitelji Crkve i prosvetitelji vaseljene”, besjedio je vladika.

Govoreći o Svetom Grigoriju Bogoslovu podsjetio je na pet njegovih besjeda koje su do dan danas neprevaziđeni bogoslovski tekstovi koji nas uvode u Tajnu Svete Trojice:

“Zbog tih pet besjeda i svih ostalih njegovih djela, i vrlinskoga života, prozvan je bogoslovom, prvi poslije Svetoga Jovana Bogoslova. To naslijeđe Svetoga Grigorija Bogoslova donekle možemo osjetiti na svakoj Svetoj službi kada se govore vozglasi: Proslavljamo Oca i Sina i Svetoga Duha”, rekao je Preosvećeni Episkop Joanikije, podvlačeći da kroz bogosluženje možemo shvatiti mudrost i nauku Svetih otaca.

Kada čovjek ulazi u tajne naše vjere njegova duša napreduje, njegov um se prosvećuje, njegovo srce se opredjeljuje, postaje pravi čovjek, onako kako ga je Bog zamislio, bogolika duša, hristolika, hristonosna, duhonosna…

“Kada se bogatimo tim bogatstvom onda živimo pravi istinski život”, poručio je Preosvećeni vladika Joanikije, dodavši da su ljudi lakomi na zemaljsko bogatstvo, koje im postaje značajno, vezuju se za njega, iako to ne mora uvijek biti slučaj jer imamo i imućnih ljudi koji znaju da je to sve prah i pepeo.

Posebno je naglasio da je bogatstvo pravo bogatstvo duha i da je pravi život tamo gdje je istina, Božija svjetlost i milost, gdje su vrline: “To je pravo istinsko bogatstvo. To je naš narod znao i govorio da je to duševno bogatstvo – bogatstvo duše. LJepota duše je prava ljepota, a svaka druga je prolazna i truležna”.

Osvrnuvši se na današnja rukopoloženja, Episkop Joanikije je kazao da nas je Bog obdario izobilnim darovima svoga Svetoga Duha jer smo dobili novoga sveštenika i novoga đakona: oca Simeona, monaha manastira Dajbaba, i đakona Velimira Bugarina iz Podgorice.

“Oni su postali sveštenoslužitelji jedne svete saborne i apostolske Crkve. I ova velika radost je zasluga našega blaženopočivšega Mitropolita Amfilohija. Ne možemo da stignemo da izvršimo sve što je on bio pripremio pa i rukopoloženje sveštenika koje vršimo”, rekao je Preosvećeni vladika Joanikije.

Objasnivši da mi sada idući za Mitropolitom, nastavljajući njegovo djelo, izvršavamo ono što je on pripremio, Episkop budimljansko-nikšićki i administrator Mitropolije crnogorsko-primorske je pozvao vjerne da se uvijek Bogu mole za našega oca Amfilohija, kao i za nove sveštenoslužitelje.

“Da ih Bog obdari svojom milošću, da ih ukrijepi svojom blagodaću na veliko uzvišeno djelo svete svešteničke službe. Da se uvijek raduju ovoj službi i u danima kada je sve lijepo, i u danima kada trpimo iskušenja. I da znaju naši mladi sveštenoslužitelji bez toga nema spasenja. Kada smo u velikim problemima i teškoćama tada treba naročito pokazati vjeru, istrajnost, izdržljivost i povjerenje u Gospoda”, poučio je arhijerej nove sveštenoslužitelje.

Istakao je da je najvažnije za njih, ali i za sve nas, kada dođu teški trenuci da sve svoje brige prepustimo Gospodu i pučini Božijega milosrđa.

“Tako rasterećeni dobijamo snagu da idemo naprijed, da primimo Božiju blagodat i milost. I tada shvatimo da to nije tako strašno već se uveličalo pred našim očima. I đavo je, naravno, dodao svojih obmana i svojega mešetarenja pa onda čovjek lako posustane. A kada mu se razvedri pred očima onda vidi da su ta iskušenja bila zapravo ništa, sitnica koju ne treba ni pominjati. Daće Bog da sve ovo što ne valja tako i prođe, da ga ne više ne treba ni pominjati, a ono što valja, što je dobro, uvijek treba pominjati jer utiče lijepo na nas i naše raspoloženje, na naše duše, postupke i odluke”, ocijenio je NJegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki i administrator Mitropolije crnogorsko-primorske g. Joanikije u Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici.