Ministarski sat: Poslednja riječ pripada poslanicima, a ne ministrima

Poslanički klubovi vlasti i opozicije naizmjenično će ubuduće jednom mjesečno moći predložiti sazivanje sjednice na takozvani Ministarski sat, gdje će ministri odgovarati na pitanja poslanika o temama koje su najznačajnije.

To je predviđeno izmjenama i dopunama Poslovnika Skupštine Crne Gore, koji u članu 193 detaljnije sadrži odredbe o Ministarskom satu. Jedna od posebnih novina po pitanju nadzora nad radom Vlade jeste što će jednom ovu posebnu sjednicu moći da sazovu poslanici parlamentarne većine, drugi put poslanici parlamentarne opozicije, piše Dan.

Šef kluba poslanika Demokratske Crne Gore Boris Bogdanović potvrdio je za Dan informaciju o izmjenama i dopunama Poslovnika kojima se uvodi Ministarski sat.

“Posljednjim izmjenama i dopunama Poslovnika uveden je novi institut takozvani Ministarski sat, odnosno pravo poslanika da sazovu posebnu sjednicu na tačno određenu temu, na kojoj će resorni ministar odgovarati na njihova pitanja. Ova, samo jedna od mnogih novina kojima se ostvaruje kontrolna i nadzorna funkcija Skupštine Crne Gore (u odnosu na izvršnu vlast) uvedena je kroz propisivanje dva nova člana u Poslovniku- 193a i 193b. Njima je normirano da, pored Premijerskog sata i poslaničkih pitanja, na raspolaganju poslanicima u vršenju svoje uloge kontrolisanja i nadziranja Vlade stoji i pravo da predlože sazivanje posebne sjednice na kojoj će se ministru iz čijeg resora je predmetna tema postavljati pitanja”, pojasnio je Bogdanović.

On je rekao da je novitet i da na ovim posebnim sjednicama posljednja riječ pripada poslanicima, a ne ministrima, kao što je to bio slučaj do sada.

“Pomenutim članovima je predviđeno da poslanički klubovi vlasti i opozicije naizmjenično mogu predložiti sazivanje sjednice na takozvani Ministarski sat. Dakle, jednom poslanici parlamentarne većine, drugi put poslanici parlamentarne opozicije, i tako ukrug”, ocijenio je Bogdanović.

Planiran i zakon o Skupštini

Skupština Crne Gore decenijama je optuživana da je servis izvršne vlasti i da nema suštinske kontrole nad radom Vlade. Često je ukazivano da većina u parlamentu samo prihvata bespogovorno ono što se pošalje iz Vlade, bez posebnih provjera, kontrola ili zamjerki. Nikada nije donijet ni zakon o Skupštini, iako je to godinama traženo od opozicije i NVO sektora.