Piše: Momo Joksimović, predsjednik Partije penzionera i invalida
Ministar Danilo Šaranović i vd direktor Uprave policije Lazar Šćepanović, počeli da rade po Ustavu i zakonu. Ruka pravde će stići svakog. Nema nedodirljivih. Milo Đukanović čini sve da obesdmisli napore Vlade u vladavini prava. Građani Crne Gore moraju biti uz ministra i direktora policije, ako želimo pristupiti zajednici evropskih naroda. I ministar i direktor policije su juče došli na te pozicije. Ne mnogu oni odgovarati za propuste predhodnika.
Gospodar naših života i naših sudbina zvani Milo, saopšti i osta živ, optuži policiju, da satima nakon ubistva nije uspjela da kompletira spisak mrtvih na Cetinje. Milo je sasvim u pravu, jer u njegovo pero, u njegovo vrijeme, spisak ubijenih je bio spreman mjesecima prije ubistva. U tome jeste velika razlika. Kad ubija Milo i UDB-a, njihovi meci ne promašuju, kako kaže Duško.
Ne pravi Milo proteste na Cetinje zbog Cetinja,žrtava i žalosti, već želi da odagna pažnju sa sebe, da se zaboravi njegov spisak koga treba strijeljati. Neće moći. Pritisak na tužilaštvo i organe gonjenja će se povećati, vladavina prava mora doći do izražaja. Mora Milo saopštiti kada je napravio spisak da strijelja Duška Jovanovića, Pavla Bulatovića, Slavoljuba Šćekića, Gorana Žugića, Belog Raspopvića, Baju Sekulića, Iva Pukanića. Na to čekaju građani Crne Gore decenijama. Milo je zadnja osoba koja ima moralno i svako drugo pravo da traži odgovornost ličnu i instirucionalnu. Čekaju građani da saznaju koliko je Milo dao noca Berluskoniju da ga oslobodi tužbe u Italiji zbog šverca. Da saopšti šta je sa Limenkom, Telekomom, 44 miliona bratu Acu, privatizacije EPCG, miliona i milijardi iznesenih na srane destinacije, itd.itd.
Gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković, u govoru na komemoraciji na Cetinju, upita „ kako smo kao zajednica i društvo to dozvolili“, zahtijevajući odgovornost institucija i drutva,što je normalno, ali ne vidi i svoju odgovornost prije svega. Ovo tim prije, što je ubica Aco Martinović, godinu dana prijetio „Ništa će biti slučaj Borilovića, pri njemu šta namjerava“. Ovu činjenicu moraju da znaju nadležni organi.
Gradonačelnik mora saopštiti, koliko puta je on inicirao razgovore ili dopise podpredsjedniku Vlade , ministru za bezbjednost, ili bilo kome, da se poslije prvog ubistva preduzmu radnje i aktivnosti u prevencoiji da se slično ne dogodi.Ne može gradonačelnik sebe abolirati. NJegova personalna odgovornost je prvorazredna, ako je on svjetan šta znači odgovornost. Gradonačelnik je poznati prijatelj hrvatskim nacionalnim ustaškim pjevačima, borac protiv četnika iz Prvog i Drugog nama svjetskog rata, oštri protivnik predsjednika Skupštine Crne Gore. Doživio je Nikola gradonačelnik Cetinja da sa Milom i komitama povede proteste i zatraži ličnu,političku i moralnu odgovornost onih koji su ćutali ili prećutkivali, za razliku od sebe koji je oštro prijetio izmišljenim neprijeteljima njegovog Cetinja i Crne Gore. Koliko se Nikola razumije u svoj posao i kome on polaže ili da li polaže račune, je upitno. Prigovor na njegov rad, on to odmah pretače u neprijatelje Cetinja i njegove države. Tako to rade mali ljudi koji se ukrivaju iza velikih riječi. Grad Cetinje nema mrzitelja i neprijatelja spolja, ali ima problema sa svojim gradonačelnikom unutra.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
