Radomir Marković i Radonjić otkrili detalje o praćenju ubijenog novinara: Ćuruviju plaćali stranci

U izvođenju dokaznog postupka u ponovljenom suđenju za ubistvo vlasnika listova Evropljanin i Dnevni telegraf Slavka Ćuruvije, prvookrivljeni Radomir Marković, tadašnji načelnik Resora državne bezbjednosti (RDB), negirao je danas sve navode optužnice, tvrdeći da nije učinio ništa od toga što mu se stavlja na teret.

Marković je istakao da je u optužnici navedeno da je od nepoznate osobe dobio nalog da se ubije Ćuruvija, nakon čega je pozvao Milorada Ulemeka Legiju, tadašnjeg komandanta Jedinice za specijalne operacije da sa Kosova dođe u Beograd kako bi izvršio taj zadatak, ali da je Ulemek to odbio da uradi. Optuženi je bio izričit da te tvrdnje nisu tačne.

„Sa Ulemekom sam se prvi i poslednji put u vrijeme ratnih dejstava vidio 17. aprila 1999. godine na Senjaku, šest dana nakon što je ubijen Ćuruvija, pa tako nisam mogao da mu dam nalog, kako piše u optužnici. Da li je on dolazio u martu ne znam. On je tog dana došao u večernjim satima u štab RDB, koji je bio na Senjaku u objekat koji se zvao „Srbija šume“. Stigao je sa dvojicom pratilaca sa molbom da mu pomognem da se naređenje koje je dobio od štaba u Prištini vezano za neko dejstvo izmijeni, jer je postojala opasnost od uništenja cijele Jedinice. Jedini koji je mogao da izmijenio to naređenje bio je general Ojdanić. Uzeo sam naređenje koje je donio Ulemek i odnio Ojdaniću koji je bio u Karašu. Ojdanić se složio sa mišljenjem Ulemeka i i isto veče 17. aprila oko 21.15 poslao je depešu komandantu Treće armije Pavkoviću sa narađenjem i preporukama izmena borbenih dejstava. Te depeše nalaze se u spisima predmeta.

Kad je Ćuruvija ubijen, kako je kazao Marković, naredio je da mu se donese njegov dosije, da bi se upoznao sa mjerama na kojima je bio.

„O praćenju Ćuruvije sačinjen je izvještaj nazvan „Ćuran“ – dodao je Marković. – Taj izvještaj je 30. oktobra 2000. neko iznio iz Službe i dostavio kabinetu MUP, tada su bili koministri, nakon čega su oni naložili RDB da se ispita njegova vjerodostojnost, da se utvrdi da li je to original ili neka poturena falsifikovana kopija. RDB je dobio i zahtjev Okružnog tužioca gdje je pisalo da je na osnovu anonimne dojave Fonda za humanitarno pravo, čiji je predsjednik bila Nataša Kandić, da su podnijeli prijavu protiv mene i Radonjića u vezi ubistva Ćurivije. Okružno tužilaštvo je tražilo da se dostavi ko je izdao nalog za praćenje, po čijem zahtjevu, ko ga je realizovao i ko je obustavio praćenje. Dakle dobili smo dva zahtjeva jedan od MUP, drugi od tužilaštva

Marković je istakao da je naredio da se obrazuje komisija koja je trebala da postupi po njihovim nalozima:

„Na kolegijumu, moj zamjenik je odredio članove Komisije i naložio da se sve ispita. Komisija je saslušala 22 pripadnika Službe i rukovodioca, potom sačinila izvještaj, koji je moj zamjenik, dostavio koministrima, zatim Milanu Milutinoviću i Vojislavu Koštunici“, rekao je Marković.

U izvještaju je konstatovano da nisu došli do podataka ili obaviještenja da postoji uzročno posledična veza između praćenja i ubistva. Utvrđeno je da je izveštaj „Ćuran“ vjerodostajan, ali nije moglo da se utvrdi ko je izvještaj iznio iz Službe. Tužilac je u optužnici rekao da sam formirao Komisiju samo da se utvrdi ko je dokument iznio iz Službe, što nije tačno. Ništa mi nismo krili, postupili smo po pravilima službe.

Tužilac, prema Markovićevim riječima tvrdi da je motiv ubistva Đuruvije njegovo javno istupanje u inostranstvu, kritikovanje vlasti, da ja on htio da zaštiti vlast Slobodana Miloševića koja bila ugrožena kritičkim pisanjem.

Tokom današnjeg suđenja odbranu je iznio i optuženi Milan Radonjić, koji je bio na čelu beogradskog Centra resora državne bezbjednosti.

„Nisam član nikakve kriminalne organizacije, nemam saznjanja o postojanju kriminalnih organizacija, nikada nisam izvršio krivično djelo. Evo 20 godina objašnjavam kako Služba radi. Nisam dobio nikakav nalog nikada za izvršenje krivičnog djela ni od jednog svog starešine, trudio sam se da najprofesionalnije i najčasnije obavljam posao, ne može mi se zamjeriti profesionalizam, u skladu sa onim što predviđa zakon. Nikada u životu ni jednom kolegi nisam dao protivzakonit zadatak ili nešto što se kosi sa zakonom, ni Romiću ni Kuraku“,  rekao je Radonjić.

On je dodao da ne postoji čovjek koji može na ruke da primi novac od neke strane institucije, a da on ne izda nalog da se to lice pokrije i da se vidi o čemu se tu radi.