Sa Milom nema kohabitacije, Vlada da ne dozvoljava ranjenoj otrovnici vrijeme da prikupi otrov da ponovo ujeda!

Piše: Boško Vukićević

Koliko je naivna i, za proces demokratizacije Crne Gore pogubna, ideja o mirnoj kohabitaciji nove vlasti sa Milom Đukanovićem, najbolje pokazuju dešavanja ovih dana u Nikšiću, gdje se policija opet upotrebljava u političke i izborne svrhe, a u korist kleptokratske partije DPS.

Reče mi prije neki dan prijatelj koji ne živi u Crnoj Gori: „nakon pada režima, uopšte se ne stiče utisak da se situacija u Crnoj Gori primijenila. Državna televizija glorifikuje DPS i još je gora nego što je bila. Policija progoni političke protivnike poraženog režima još gore nego prije ‘oslobođenja’ na izborima. Pravosudne institucije su ostale netaknute. Znam, prošlo je malo vremena od pobjede na izborima, ali i izuzetno puno da bi se dala prilika Milu da se konsoliduje“.

Naravno, usaglasio sam se sa prijateljem, rekao mu – da sam u situaciji da se pitam sve bi išlo odlučnije i radikalnije i primijetio da u narodu već počinje da se javlja izraženo nezadovoljstvo zbog sporosti promjena.

Ponavljam, u nadi da moj neće ostati vox clamantis in deserto: sa Milom Đukanovićem nema kohabitacije! Mi na izborima nijesmo porazili jednu normalnu vlast, već jednu brutalnu, trodecenijsku, zločinačku diktaturu! Da li su neki – koji su vjerovatno još u stanju šoka jer su se našli u iznenadnoj situaciji da vrše vlast – uopšte svjesni te činjenice o oborenoj zločinačkoj diktaturi, ili su, pak, posljednjih trideset godina jednostavno prespavali, poput Ripa van Vinkla? Sa Milom se ne smije komunicirati, niti prema njemu djelovati, politikom manjeg otpora. S njim se mora radikalno, koristiti sve situacije koje dozvoljava Ustav kako bi bio otpočet proces oslobađanja institucija i dovršen proces obaranja diktature. Kuj gvožđe dok je vruće i ne dozvoljavaj ranjenoj otrovnici vrijeme da prikuplja otrov kako bi te opet ujela.

I sve to sprovoditi i po cijenu zamjeranja određenim krugovima sa Zapada. Jer, ako nova Crna Gora sve svoje politike mora voditi povinujući se direktivama krugova iz inostranstva, onda ona nikada ne može biti slobodna i demokratska.

Dakle, specijalnim zakonima i mjerama, brzo i efikasno – do oslobađanja institucija!